majčinstvo kroz ružičaste naočale

Svibanj je mjesec u znaku mama. Ma, priznajmo si, čitava godina je u znaku mama, ali ovaj mjesec smo posebno “na tapeti”. Popričale smo s Anom Vladušić, mamom troje superklinaca i Sonjom, mamom dvojice dječaka. Kako se nose s ulogom mame, imaju li osjećaj grižnje savjesti, za kojim proizvodima posežu u kriznim situacijama s klincima, jesu li sanjarile o tome kakve će mame jednog dana biti, podijelile su s nama.

Kada si bila djevojčica, jesi li se zamišljala kao mama? Što si mislila da mama treba raditi?

S: Nisam bila tipična djevojčica. Više sam se igrala sapunica koje bi mi ušle u uho dok ih je baka gledala. Zanimljivije su mi bile intrige ljubavnih parova, nego mame i njihova uloga. Mama je bila ta koju se najmanje primjećuje, a najvažnija je kada nam treba. To bi bila brutalna istina. Naravno, danas je perspektiva potpuno drugačija.

A: Otkako znam za sebe, zamišljala sam se u ulozi svega i svačega (od vozačice tramvaja do miss svijeta), no ne mogu reći da sam kao klinka maštala o tome da budem majka. Dapače, ti instinkti koji ženama obično dođu prirodno, kod mene su bili kao brkovi ili sijede- znaš da ćeš ih jednom imati, ali još uvijek nisu tu jer si mlada. Ulogu majke sam zamišljala kao kombinaciju moje bake, s kojom smo redovito pekli kolače i moje mame, karijeristice. Mogu reći da sam se s vremenom uspješno približila tom svom idealu, osim što ne pečem kolače, a što se tiče karijere- trenutno sam na porodiljnom s trećim djetetom. Haha

Koliko je tvoja mama utjecala na tebe kao mamu danas?

S: Nevjerojatno puno. Vrlo često uspoređujem naš odgoj. Njegujem neke običaje koje je ona radila kada smo bili klinci. Često govorim svojim dečkima „volim te“ jer je to nekako u ono doba bilo puno rjeđe rečeno. Iako se postupcima puno više pokazivalo.

A: Da me moja mama pita koliko je utjecala na mene kao majku, vjerojatno bih joj rekla malo i nikako. To je generalno laž, no ponos je nezgodna stvar pogotovo ako si karakterno “čvrst” i zeznut orah kao ja. Iako nekad ne želimo priznati same sebi, naše su mame zapravo odredile kakve ćemo mi kao majke biti. Bilo to pozitivno kao “želim biti uspješna kao ona” ili “ajme, moja mama progovara iz mene”, utjecaj je svakako bio velik.

Što za tebe znači biti mama?

A: Za mene majčinstvo znači sreću. Ne onu sreću na koju prvu pomislite, iz filmova ili emotivnih tekstova, gdje u zoru zaljubljeno gledaš svoje dijete koje spava na krevetiću kao oblačić dok ti kuhaš čaj i mirišiš rosu kroz prozor. Nope, ja nisam takva mama. Ja sam mama koja je realno jako sretna kad ujutro u muževoj poderanoj majci kuha kavu koju pije na eks dok je vruća i nada se da nitko još pet minuta neće otvoriti oči. Ja sam mama koja je sretna jer pleše s djecom kao nekad po klubovima, kojoj je vesela i puna kuća, a nisu gosti, kojoj vlažne maramice više ne služe za šminku, već za guzice i prašinu, koja ponekad naruči dostavu i pravi se da je kuhala, koja brani djeci previše TV-a, pa ‘ladno pogleda 5 sezona serije. Ja sam ta mama kojoj doma nije kaos, vec kreativni nered. Mama koja se brine, smije i plače. Ona koja uči djecu različitosti, odgovornosti i samostanosti. Koja se zaželi mira no, kad je predugo mir nije sretna jer to znači da je sama. Ja sam ta mama.

S: Ana je savršeno sročila što znači mama. Dodala bih svoj, dosadniji dio – beskonačna briga, neograničena ljubav, učenje strpljivosti, odgoj i preodgoj i borba s osudama okoline, najčešće drugih mama.

Što je najteže u ulozi mame?

S: S aspekta odnosa prema djeci – odgoj. S aspekta društva prema mami – socijalna osuda. S aspekta mene kao mame – mameća grižnja savjesti.

A: Najteži trenutci su oni kad zapravo ne znaš što radiš, kad obavljaš Sizifov posao ili si toliko umorna da ne znaš jesi li “pošla ili si došla”. To su oni trenutci kad ti se čini kao da te jedino zidovi i susjedi čuju, no onda ti kažu da si najbolja mama na svijetu i sve pada u vodu. Iako znaš da je njihov pojam svijeta kvart, i dalje si sretna jer si njima najbolja.

Kako izgleda tvoj dan?

S: Dinamično. Jutra i večeri su najzahtjevniji. Jutra kada su malci puni energije, večer kada su malci nervozni od umora. Najdraže mi je kada smo svi zajedno, pa smišljamo izlete, odlaske u kino, muzeje, šetnje i vožnje biciklom. Najteže mi je kada sam sama s njima, što je zapravo dosta često, a radim od doma, pa nisam zadovoljna niti time što odradim, niti kvalitetom vremena provedenog s njih dvojicom. Idealan dan izgleda tako da su djeca u vrtiću, mi odradimo na poslu sve što treba i ostatak dana provodimo svi zajedno potpuno prisutno.

A: Dan s troje djece kod mene izgleda kao epizoda američkog reality show-a i varira od “trag u beskraju” do “beskrajno kratak dan”. Sve ovisi o tome kako padne grah taj dan… Šalim se, kao i kod svih ostalih, ovisi o raspoloženju, aktivnostima i spavanju. Zapravo ne planiramo ništa i vodimo se teorijom da je bolje biti sretan i ispunjen na dan bez planova, nego neispunjen i nervozan na isplanirani dan.

Misliš li da se mame danas generalno trude kontrolirati svaki aspekt života svog djeteta da će nam jednog dana klinci zamjerati?

A: Ukoliko ćemo to raditi, sigurno će nam zamjeriti. Oni trebaju živjeti svoje snove, a ne naše. Tako da, ako ti dijete ne želi biti novi Messi ili Usain Bolt i od trčanja jedino trči za leptirima, pusti ga. Bolje da je sretan s leptirima, nego nesretan ispunjavajući tuđe snove. Mi smo našu priliku imali.

S: Mislim da nam se općenito postavljaju jako visoki kriteriji. Paziti na njihov razvoj, paziti na zdravlje i svoje i njihovo, paziti na način odgoja, ne viknuti, ne biti prepopustljiv, pročitati 20ak knjiga o odgoju koje su prepune informacija koje je jako teško primjeniti u stvarnom životu. Mislim da nam klinci neće ništa zamjeriti ako imaju zadovoljne mamu i tatu koji se njima bave, njima kao osobama, bez pretjerivanja s ostalim stvarima. Hoćeš li koristiti obične pelene ili platnene, hoćeš li dati kinder jaje ili avokado, hoćeš li ih kupati u kupkama koje je baba Katica radila od svojeg cvijeća iz vrta ili u kupovnoj kupki. Previše se svime opterećujemo, a našoj djeci je najvažnije da smo s njima, kada smo s njima.

Grižnja savjesti je jedan od najčešćih problema s kojim se bore mame. Imaš li ti grižnju savjesti i kako se rješavaš iste?

A: Naravno da ponekad imam grižnju savjesti i to je normalno. Kod mene je to najčešće što se tiče provođenje jednakog vremena sa svom djecom. No, to je nemoguće pošto Franco i dalje za cicom skače kao mačka za laserom i upravo zato najviše vremena provodim s njim. Curama to vrijeme kompenziram našom ženskom zabavom, no grižnja savjesti je konstantna borba svake mame i ne opterećujem se time previše.

S: Kao što je Ana rekla, raspodjela vremena s djecom bi se mogla usporediti s organizacijom omanje svadbe. Imam grižnju savjesti i ne rješavam je se olako. Zapravo, na kraju dana kada zaspu, sjednem s mužem i gledamo fotke od tog dana. Pričamo o svim dogodovštinama i koliko god težak dan bio, shvatimo da smo sretni.

Prehrana je jedan od najvažnijih aspekata za rast zdravog djeteta, no misliš li da se ipak previše opterećujemo time?

S: Kao što sam gore već navela, mislim da ne možemo kontolirati sve aspekte života naše djece. Paziti na njih i biti umjereni u svemu – mislim da je to najbolji način kako ispravno brinuti. Prehrana je užasno važna, pogotovo u tim počecima dok se njihova probava razvija. Osobno pazim da jedu provjereno i kvalitetno, domaće. Vrlo često im sama radim kašice, ali često životne okolnosti to ne dopuste, pa u tim slučajevima jako pazim da im dajem kašice koje su bio. Tu recimo pazim da kupujem provjereno, a nakon dosta konzultacija s mojim prijateljicama koje su nutricionistice, uzimam Lupilu bio kašice. Brzinska varijanta koja super dođe kao pomoć u trenucima kada ne stignete sve.

A: Naravno da je prehrana važna i svi se trudimo da nam djeca jedu zdravo i raznoliko. No, ako smo cijeli dan vani, imamo sastanke ili mali gospodin odbija skuhani ručak kao ja proljetno čišćenje, kupim kašicu, najčešće Lupilu Bio, koja je zaista dobra i zdrava zamjena kuhanom obroku. Mislim da je bitnije da dijete uživa vani u igri, te da mama nije nervozna jer nije stigla skuhati batat i sezonsko povrće na pari koje je po tablici na redu. Generalno same sebi kompliciramo život, robujemo mišljenjima, tablicama, metodama i savjetima. No, ako i dalje želiš savjet – kupi nekad kašicu, sjedni u miru i opusti se. Za sreću je potrebno malo, ali mi tražimo previše.

Na koje sve načine olakšavaš sebi ulogu mame?

S: Zavisi kako u kojoj situaciji. Često smo bez pomoći okoline, a to mi najteže pada kada moramo ići u nabavku ili kada moramo obaviti nešto gdje očekujem duže čekanje. Tada je malcima dosadno i teško ih je „hendlati“ i zabaviti. To je sasvim razumljivo. Ni meni se ne da čekati i često nemam strpljenja. U tim slučajevima većina mama u torbi ima spremne grickalice. I tada biramo da varijanta bude zdravija, tako da se u našoj torbi kriju vrećice Lupilu bio keksića.

A: Olakšavam si na jedan jedini način- ne kompliciram. Prihvaćam pomoć, težim jednostavnim rješenjima i vodim se onom nikad ne reci nikad. Pogotovo u slučaju “moje se dijete neće bacati po podu” ili neću ih podmititi keksićem i crtićem. Jer hoćeš. Isto kao i ja, a ako si to na vrijeme priznaš, nećeš se zbog toga gristi. A da se još manje grizeš, odabereš neku zdraviju varijantu keksića, kao što sam i ja odabrala.

Koju ocjenu bi sebi kao mami dala?

S: Uh, jako teško pitanje. Ocjena opet zavisi kako koji dan. Ali, mislim da je od ocjene važnije da dajem sve od sebe da im budem najbolja mama.

A: Ja sam dosta samokritična i mislim da uvijek mogu bolje, veselije i mirnije. S druge strane djeci sam idealna baš takva kakva jesam. No istina o tome kakva sam mama je vjerojatno negdje na sredini. I to je ok, imaš mjesta za napredak. Za napredak zajedno s njima, a u konačnosti to je i cilj. Da postanemo bolje verzije sebe. Sjedi 5, može?