SVE ĆE BITI DOBRO

Ja ću se zauvijek sjećati nekih sitnih detalja vezanih uz događaje koji su obilježili vrijeme u kojem živimo. Znam da sam sjedila za kuhinjskim stolom i završavala veliki projekt i da je bila vruća ljetna noć kad je preminuo Michael Jackson. Sjećam se tri para širom otvorenih očiju koja na televizoru gledaju kako njujorške Blizance sravnjuju sa zemljom, u nevjerici otvorena usta i mamine riječi “počeo je rat”. Pamtim i hotelski lobi i svoju haljinu na crveno-bijele kvadratiće i kako je mirisalo ono ljetno nedjeljno popodne kad je Hrvatska osvojila srebrnu medalju u Rusiji. A pamtit ću i s kakvim sam se olakšanjem bacila na kauč i otpila gutljaj hladne kave kad je toga dana beba konačno zaspala nakon više od sata prebacivanja iz krevetića na bračni krevet, s jedne na drugu ruku, pjevušenja i mrmljanja. Duboko uzdahnuvši uzela sam telefon sa stola iznad kojeg se nadvila jedna tužna glava tulipana. Kako, pobogu, ti tulipani samo meni uvenu nakon tri dana?

 

Prijelomna vijest.

Roditelji plaču. Skupljeno je 26 milijuna kuna.

 

Čitam i momentalno mi se stvara knedla u grlu, oči se do rubova pune suzama, ponos na svoju zemlju, na naciju oštrih kritičara i vječitih pesimista koja se ipak nekako ujedini i pretvori u lavinu čiste ljubavi kad je potrebno, kad su bolesna djeca u pitanju.

 

Na kraju članka slika žene. “Majka” je prva riječ koja mi prođe kroz glavu dok je gledam. Blijedo joj lijepo lice isprali strahovi koje možda nikome pa ni sebi ne smije izgovoriti. Na čelu joj nabrane sve brige, sve težine i tuge svijeta. Nježne joj majčinske ruke brišu suze s očiju. Glava joj pognuta u nekoj ganutljivoj zahvalnosti i poniznosti pred novom otvorenom nadom. Majka. Kad si zadnji put zaspala mirno dišući? Pamtiš li uopće dan u kojem te nijednom unutra nije stisnulo?

 

Mogla bih ti prepričati sve noći kad sam bezuspješno skidala temperaturu i sljedeći se dan poluživa vukla po kući maštajući da sam negdje drugdje. Bilo gdje, samo ne ovdje. A da samo znaš koliko protestno bačenih tanjurića i igračaka sam podigla s poda kipeći od ljutnje! Ma kažem ti, da postoji natjecanje u bacanju na pod na javnim mjestima, moje dijete bi odnijelo uvjerljivu pobjedu. Mogla bih ti ispričati koliko me sve to ljuti i živcira i da se nekad navečer uhvatim s teglicom Nutelle u rukama dok po glavi nabrajam sve razloge zbog kojih sam najgora majka na svijetu. Da, mogla bih. Ali neću. Jer sve su to p**darije.

Majko, samo da ti jedno obećanje šapnem. Sve će biti dobro.

 

Mila, sretan put i brzo nam se vrati.

 

Bisous,

Fee

Foto: Pexels


LANA

Rođena Zagrepčanka, majka četverogodišnje djevojčice u nestrpljivom iščekivanju novog člana obitelji. Prevoditeljica, pisac, urednica i blogerica zaljubljena u modu, rana jutra, putovanja, kuhanje, dizajn interijera i umjetnost. Zbog suprugove karijere profesionalnog rukometaša često mijenja mjesto bivanja, te je dosad iskusila život u zemljama poput Francuske, Njemačke, Slovenije i Mađarske. Obožava knjige i hranu, trčanje i pilates, instagram i blogove, velike gradove i more, a najviše od svega, život sam po sebi i svoju obitelj.

Instagram:@bisous.fee

Blog: www.bisousfee.com