MOJE ISKUSTVO S PRESTANKOM DOJENJA

Jučer je bio prvi dan. Prvi dan da je Bella bila bez sike cijeli dan. Bella je moja treća beba. Bellu dojim već godinu i pol dana, odnosno, Bellu sam dojila godinu i pol dana. Dojila sam i prvo dvoje djece nešto manje od toga. Svi troje su bili pravi ovisnici o “siki”. Nazovimo je tako, sika. Jer spominjat ću je puno u sljedećih nekoliko minuta!

Prije rođenja svog prvog djeteta, plan je bio dojiti. Pa, naravno, što drugo?! I dan danas se čudim svojoj gluposti i neznanju prije nego što sam postala mama! Možda zato što su svi oko mene dojili svoju djecu (kraće ili dulje) bez nekih, meni poznatih, problema. Ili jednostavno nisu pričali o problemima povezanim s dojenjem. Ne znam zašto, jer o tome bi se trebalo puno, jako puno pričati. Možda jednostavno zato što se nisam dovoljno raspitivala, mislila sam da dojenje dođe prirodno i da je to samo stvar odluke, hoćeš ili nećeš. Ahhh, što sam se prevarila! Ali, to je sada tema za neki drugi članak.

Recimo samo da sam se sva tri puta pošteno namučila da postignem uspješno dojenje (nabrekle grudi, uvučene bradavice, kupus-oblozi, temperature, izdajanja, bebe koje ne znaju / ne mogu zahvatiti bradavicu, krivi “latch”, krvave bradavice, ragade, nadohrana…). Ali, kao što rekoh, to je tema nekog drugog članka. Danas pričam o prestanku dojenja. Pa, o čemu se sada tu ima pričati? Hmmm… to je isto ono pitanje kao i gore na početku o dojenju općenito. Pričam zato što se itekako ima o čemu pričati i ako samo jednoj majci ovo što pišem bude išta značilo, moj cilj je postignut.

Kako starije dvoje djece, tako sam i Bellu dojila na zahtjev. To znači da bi joj dala siku bilo kada tijekom dana i noći kada bi ona to tražila, te sam je uspavljivala na siki, a sika je bila tu i za utjehu. Jednostavno, meni je tako odgovaralo, a činilo mi se da su tako i moje bebe sretne.

Prestanak dojenja nekim majkama i bebama dođe lagano, prirodno. Neke su mi prijateljice znale reći stvari kao npr. “moj mali je s 10 mjeseci jednostavno prestao dojiti” ili “s 9 mjeseci sam odlučila prestati dojiti jer sam se htjela naspavati”, neke su mi priznale da su i same plakale zbog prestanka dojenja (baš kao i ja prva dva puta). U svakom slučaju, tisuće je različitih razloga za prestanak dojenja i svaki, ali baš svaki je ispravan ako je tu odluku donijela majka svojevoljno, ravnajući se svojim željama i osjećajima. Moja želja je bila dojiti minimalno 1 godinu, pa onda što bude. I tako je i bilo. Većinu vremena sam uživala u dojenju i u trenutcima maženja sa svojom bebicom, sada malom djevojčicom. Naravno, nije svaki trenutak bio tako divan jer je istovremeno to značilo da sam ja jedina koja je u nekim trenutcima može utješiti, nahraniti, uspavati, kako preko dana, tako  i preko noći. A to može biti naporno, odnosno, postane naporno nakon nekog vremena.

Od početka sam znala da, kada Bella navrši godinu dana, prvo želim prestati s noćnim dojenjem. To  smo uspješno napravili i s prvo dvoje djece i to mi je dalo “snage” za nastavak jer su tada noći postale podnošljivije, odnosno, sada je i muž mogao biti taj koji će se preko noći dignuti i utješiti Bellu. Nekako se to s Bellom odužilo, što radi zubića, što radi bolesti, ali napokon smo prestali s noćnim dojenjem prije otprilike 2 mjeseca, odnosno kada je Bella imala 1 godinu i 4 mjeseca.

Kako je to prošlo? S obzirom na to da dijete “osjeća” siku i mlijeko i dobro zna tko joj to može dati, a tko ne, naše rješenje je bilo da je muž uzme preko noći i da nekoliko dana s njom spava u drugoj sobi. Dakle, uspavljivanje je i dalje bilo na siki, početak noći je i dalje bio u njenom krevetiću, ali kada bi se probudila, išla je s tatom u krevet bez mame. Tako je tata mogao tješiti kada je plakala, a ona je bila svjesna da joj on ne može ponuditi siku. Ono što bi joj ponudio bila je voda. Ponekad bi se malo napila, a ponekad ne bi htjela. U svakom slučaju, prve dvije noći je malo plakala, a već nakon toga je plakanje bilo minimalno. Nakon 5 noći s tatom, sljedeći put kada se Bella probudila usred noći, ja sam je uzela k sebi u krevet (jer inače spava s nama u krevetu nakon što se probudi usred noći).

Prvih nekoliko noći provedenih uz mene ponovno je tražila siku, pokušavala mi je skinuti majicu, malo se ljutila na mene, ali ništa strašno, nakon malo meškoljenja ponovno bi zaspala. I tako nekoliko puta preko noći. To je trajalo nekoliko dana, a već nakon otprilike tjedan dana više uopće nije tražila siku preko noći i počela se manje buditi, odnosno počela je bolje spavati.

U ovom razdoblju sam je i dalje dojila preko dana. Naša rutina je bila da se ujutro dignemo iz kreveta i da je podojim u dnevnom boravku. Dakle, bilo mi je bitno da više nema dojenja u krevetu i da ona to zna. Ovu rutinu smo dobro usvojili i Bella se svako jutro radovala odlasku dolje, u boravak, te maženju s mamom. Osim ujutro, dojila je u nekim trenutcima i preko dana, a posebno prije popodnevnog spavanja i prije večernjeg odlaska u krevet.

Od tada je prošlo 2 mjeseca i već sam duže vremena razmišljala o potpunom prestanku dojenja. Djelomično zbog ponovnog dobivanja “slobode” nad svojim tijelom, a djelomično zbog toga što sam znala da njoj dojenje u biti više ne treba. Osim toga, događalo bi se da je ponekad satima s tatom ili bakom i uopće ne pomišlja na mene ili siku, a onda se ja vratim, ona me ugleda i onda krene kriza i plač. Hoće siku! A nije joj trebala dok ja nisam bila u blizini. Dakle, MAMA = SIKA! Postajalo je jasno da je pomalo došlo vrijeme da završimo i tu fazu u njenom razvoju i u biti se jako radujem njenoj većoj samostalnosti u tom smislu. Da nauči tražiti utjehu na druge načine, da je može utješiti i tata i baka, djeda u nekim trenutcima i sl.

U onom trenutku kada sam donijela odluku da je prestanak dojenja ono što želim, samo sam čekala pravi trenutak, odnosno da se sve karte “poslože”… a pritom mislim ponajviše u mojoj glavi. I jučer je bio taj dan! Prvi dan bez sike.

Kako je jučerašnji dan prošao? Ujutro smo se probudile i otišle u dnevni boravak kao inače. Bella je htjela dojiti, a ja sam smišljala sve moguće načine da joj odvratim pozornost od sike. Što Bella najviše voli? Voli knjige, pa smo čitali, voli pjesmice na televiziji, pa smo pjevali i plesali. Voli pomagati mami u kuhinji, pa smo radile doručak, ručak, itd. Dakle, trudila sam se da joj što više ispunim dan tako da ima što manje trenutaka kada bi mogla razmišljati o siki. Nudila sam joj da pije što više tekućine, kao zamjenu za mlijeko. A kada je došao trenutak popodnevnog spavanja, bilo je već nešto teže jer sika je bila ta koja nam je do sada pomagala pri uspavljivanju. Tu je bilo nošenja, pjevanja, malo plakanja, njihanja, ali nikako zaspati. Kada se smirila u potpunosti, pustila sam je da nastavi s igranjem i pratila kada će postati jako umorna. Kada sam vidjela da doslovno “pada” od umora, uzela sam je u ruke i kratko nosila, te je tako zaspala. Spustila sam je u krevetić i to je bilo to.

Otprilike smo isto ponovili i navečer. Nakon malo nošenja, njihanja, pjevušenja, malo plakanja, smirila se. Bila je jako umorna, pa sam je spustila u krevetić dok je bila još malo budna, te je nakon malo meškoljenja zaspala. Nisam mogla biti ponosnija! Uopće nije bilo tako jako teško kao što sam zamišljala. Ono što je bilo najbitnije jest da sam ja bila tu uz nju, da sam joj odvraćala misli od sike na neke zabavne načine, te da sam u onim najtežim trenutcima bila uz nju da je utješim. S obzirom na iskustvo koje imam sa starije dvoje djece znam da ćemo ovako provesti i sljedećih nekoliko dana, a poslije toga će biti sve lakše i lakše.

I na kraju, a što je sa sikama?! 🙂 Sike su, naravno, nabrekle, pune mlijeka i za njih se trebalo “pobrinuti” na kraju dana. Dakle, jako je bitno da ih malo ispraznim kako ne bi došlo do upale. Ali istovremeno je jako bitno i da se ne izdojim previše ili u potpunosti, kako ne bih dala tijelu signal da i dalje proizvede jednaku količinu mlijeka. Navečer sam se istuširala u toploj vodi i pritom ručno izdojila onoliko mlijeka koliko je bilo potrebno da ne osjećam nabreklost i bol. Ovakvo izdajanje ću ponavljati maksimalno 2 puta dnevno. Nakon nekoliko dana, tijelo će napraviti svoje, te će proizvodnja mlijeka malo po malo prestati, a time i potreba da se izdajam.

Ako dojite svoje dijete, te iz nekog razloga razmišljate o prestanku dojenja, želim da znate da je to u redu! Ako se više ne osjećate dobro prilikom dojenja, ako vam dojenje stvara stres, anksioznost ili jednostavno smatrate da ste dali svojoj bebi dovoljno, odluka neka bude 100% na vama i samo vama! Odlučite i provedite svoju odluku bez grižnje savjesti! Ako je vaša odluka da prestanete s dojenjem, vidjet ćete kako će se vaša beba, odnosno dijete brzo prilagoditi na novu situaciju, a i dalje ćete uživati u svim novim fazama u njenom razvoju koje tek dolaze. A ako je vaša odluka da nastavite s dojenjem, samo hrabro naprijed!

Foto: Pexels


SLAVICA @slavica.de.jong

Mama troje predivne dječice, dječaka Jana od 5,5 godina, djevojčice Emmi od 4 godine, te male curice Belle od 1 godine i 4 mjeseca. Osim što je zadnjih šest godina života u potpunosti posvetila djeci, pokrenula je i vlastiti YouTube kanal (Slavica de Jong) u kojem se nastojim kreativno izraziti, stvoriti lijepe uspomene s djecom, ali i savjetima i vlastitim iskustvima pomoći drugim majkama.