SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Petra Mikić

„Kao društvo možemo učiniti puno kako bismo djecu naučili socijalnoj osjetljivosti, pomaganju i skromnosti. Djeca su mali ljudi, žele pomagati. Svjesni su svijeta koji ih okružuje. Znaju da postoje siromašni sugrađani, znaju da postoji socijalna isključenost. Svi oni vrlo dobro znaju što je dobrota i pomaganje drugima, samo im ponekad nedostaje uputa o tome kako oni to zaista mogu učiniti.“

Veseli me voditi ovakve razgovore, pričati o odgoju i prenošenju pravih vrijednosti na djecu, učiti od drugih, potvrđivati da je biti primjer najbolji način za pokazati djetetu kako „biti dobar“.

Oduševljava me kad nečije super ideje i dobre želje ne ostanu samo na tome, već kad se taj netko uhvati posla i počne ostvarivati ono što je nekoć bilo samo zamisao; a tek kad je riječ o projektu koji ima pozitivnog učinka na širu zajednicu – mom oduševljenju nema kraja!

Ovog vam puta donosim priču o odličnom projektu za koji ste sigurno već čuli, odnosno o ženama-supermamama koje su pokretačice i izvoditeljice niza djela koja su kao val krenula od samo jedne ideje.

Portal dobrote je humanitarni portal istoimene udruge, odnosno mjesto gdje zainteresirani, neovisno o društvenom statusu, pomažu članovima našeg društva kojima je pomoć najpotrebnija. Navedenu humanitarnu udrugu osnovale su četiri žene – tri sestre i njihova prijateljica:

Sanja Bijonda, majka dvoje djece, dipl. politologinja, počela je raditi u udruzi kad se nakon porodiljnog vratila na posao i dobila otkaz,

Tanja Bijonda, majka dvoje djece, tekstilna dizajnerica, zaposlena kao stilistica u Varteksu,

Josipa Bijonda Šepović, majka djevojčice, stručna trenerica fitnessa i aerobika, voditeljica stručnih i rekreativnih treninga u Sisačko moslavačkoj županiji.

Svaka od nas je različita, ali upravo se u tim različitostima nadopunjujemo. Prvenstveno se smatramo prijateljicama pa onda kolegicama. Želimo svojim primjerom pokazati da se promjene mogu dogoditi, ali moramo djelovati zajedno i imati više empatije jedni za druge“, ističe Petra Mikić, njihova prijateljica i suosnivačica udruge, s kojom sam popričala o cijelom projektu. Petra je financijska savjetnica sa dvadeset godina radnog iskustva; radila je na rukovoditeljskim poslovima u financijskom poduzeću, a nakon zatvaranja istog, sa suprugom je pokrenula mali obiteljski startup za najam i održavanje IT opreme.

Ponosna sam majka trojice predivnih dječaka: 10-godišnjeg Leona, 9-godišnjeg Vite i 3-godišnjeg Maksa. Često su mi oni najveća inspiracija u smislu da želim njima ostaviti malo bolji svijet. Naime, svjedoci smo da, osim porasta dugotrajnog siromaštva, u Hrvatskoj raste broj stanovništva u riziku od siromaštva. To su najčešće jednoroditeljske obitelji, obitelji s više djece, umirovljenici i zaposleni mladi kojima plaća nije dovoljna za samostalan život, zbog čega su idealni kandidati za iseljavanje. Sve zemlje sjeverne Europe uspjele su u naumu da smanje ili izbrišu dugotrajno siromaštvo konkretnim materijalnim mjerama i razvojem socijalnog poduzetništva. Postoji omjer za izračun socijalnih davanja s obzirom na BDP po stanovniku, no Hrvatska je još uvijek puno ispod tog praga. S konkretnim financijskim mjerama u smjeru plaćanja grijanja, struje i besplatne prehrane, koja se ne bi odnosila samo na pučke kuhinje, te pravim i konkretnim financijskim poticajima za razvoj socijalnog poduzetništva, s promjenom zakona o doniranju i usmjeravanjem fiskalne politike prema poreznim olakšicama za doniranu hranu, možemo napraviti jako puno jer – gdje ima volje, ima i načina.

Nasreću, Petra i njene prijateljice razmišljaju globalno, ali i djeluju lokalno, tako da su pokrenule konkretne projekte kao svoj zalog u borbi protiv siromaštva. Pitate se na koji način one rade na činjenju svijeta boljim mjestom i kako njihovi projekti, koji se provode već šest godina, funkcioniraju?

Kao humanitarna udruga koncentrirale smo se na provođenje projekata koji nemaju određeno trajanje, a nazivamo ih humanitarne inicijative:

Kruh za poslije počele smo provoditi u 2013. godini te smo do sada obuhvatile preko 500 prodajnih mjesta u Republici Hrvatskoj. Do danas je podijeljeno preko 1,5 milijuna komada kruha. Inicijativa se proširila na susjedne zemlje – Sloveniju, Srbiju, BIH, Mađarsku, čak i na Češku, Slovačku i Njemačku. Riječ je o unaprijed plaćenom kruhu, koji u pekarnici može zatražiti netko tko nema novca da ga sam kupi.

 Projekt „Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno“ počele smo provoditi nakon surovog saznanja kako oko nas postoje djeca čiji roditelji nisu u mogućnosti platiti im obrok u školi, kao i da je nekima od njih to jedini obrok u danu. Zahvaljujući projektu, koji se provodi preko Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, svake godine besplatni obrok dobije preko 26 000 mališana.

Krajnji nam je cilj osigurati besplatne obroke za djecu u svim osnovnim i srednjim školama jer smatramo da smo im mi, kao odrasle osobe, dužni pružiti barem topli obrok.“

 

Projekti za svaku pohvalu, zar ne? Što bi se reklo: Ali ni to nije sve!

 

Štandovi dobrote provode se dva puta godišnje na većim tržnicama Grada Zagreba, a za cilj imaju sve ono što se tijekom dana ne proda postaviti na posebnu klupu kako bi potrebiti građani dostojanstveno uzeli ono što im treba.

Jakna za drugog provodi se u zimskim mjesecima, a cilj inicijative je omogućiti  beskućnicima i ljudima slabijih primanja provođenje zimskih mjeseci u toplijim uvjetima, i to pomoću jakni i kaputa koji nekome više nisu potrebni.

Klubovi dobrote su interaktivna predavanja za učenike šestih razreda, kojima budimo njihovu svijest o pomaganju drugima. S učenicima razgovaramo o tome kako se oni mogu uključiti u činjenje dobrih djela, potičemo razmišljanja o vrijednostima u društvu, s njima radimo prezentacije za niže razrede o aktualnim temama te na taj način oni sami postaju ambasadori dobrote u svojoj zajednici.

 

Odakle Petri i prijateljicama ideje za sve navedene projekte?

 

Nasreću, u svijetu postoje divni i vrlo jednostavni primjeri pomaganja drugima. Kako smo u svom radu povezani s drugim udrugama, ustanovama i zakladama diljem svijeta, ponekad naiđemo na ideju koja je nastala vani, a svaku ideju nastojimo preoblikovati u projekt za koji smatramo da bi u našoj zemlji najviše pomogao potrebitim sugrađanima. Primjerice, humanitarnu inicijativu koja je izvorno nastala u Italiji kao „Kava za poslije“, mi smo preoblikovale u „Kruh za poslije“ jer smo to smatrale prikladnijim za naše sugrađane koji žive u siromaštvu.“

Najnoviji „proizvod“ iz njihove male tvornice dobrote je inovativna humanitarna aplikacija:

Nedavno smo predstavile „Humanitarnu akciju u Vašem džepu“; osmislile smo inovativnu aplikaciju koju ne morate „skinuti” na svoj pametni telefon, već je dovoljno da uđete u Messenger, u tražilicu ukucate „Portal Dobrote” i kliknete „Započnite”. Javit će vam se naš humanitarni asistent Goran Navojec i dogovoriti s vama što, gdje i kako donirati. Stručnim rječnikom, radi se o Chat bot-u, aplikaciji kroz Facebook Messenger.

Od sada putem svog mobilnog uređaja, u svega nekoliko minuta, možete pronaći najbližu udrugu i donirati sve ono što vam je višak!

 

Pomaganje putem mobitela? Pa di ćeš bolje?! 😀

 

Zanimalo me znaju li njihova djeca čime se bave, kako oni doživljavaju njihov aktivizam te kako isti utječe na njih, a Petra odgovara:

Volimo reći da su naša djeca socijalno osjetljiva. Uvijek se sjetim riječi koje je kćer uputila Sanji, vidjevši čovjeka koji kopa po smeću: „Mama, jel tako da ćeš mu ti pomoći, ti ćeš to riješiti?“ Moj sin Vito je jednom razdijelio naš ručak na moru jer su, eto, prijatelji rekli da su gladni. Njegujemo komunikaciju sa svojom djecom i pokušavamo im u svakom trenutku objasniti što radimo i zašto to radimo jezikom koji oni razumiju. Nije svaki put lagano otići od kuće kad nas i oni trebaju, ali oni znaju zašto i gdje idemo i podržavaju nas u tome.“

Iako, kako Petra kaže, ima teških dana, teških odluka i teških sugovornika, pomagati nije teško, to nije posao nego poziv, tako da one više ne rade u humanitarstvu, već žive u humanitarstvu.

Svaki osmijeh djeteta kojem pomognemo i svaka gesta beskućnika kojem omogućimo jaknu vrijede kao milijun tankih niti sreće koje se onda vežu za srce i osjećamo se ispunjenima. U svemu ovom svakako mi je najvažnija potpora moje obitelji, bez koje ne bih bila u mogućnosti ponekad raditi to što radim. Neke od naših inicijativa provode se u popodnevnim satima, neke se provode vikendima. Bez razumijevanja i potpore bližnjih zasigurno se ne bih mogla aktivirati u humanitarstvu onoliko koliko bih željela. Moja djeca su mi svakako pozitivan pokretač jer im mogu pogledati u oči i reći da sam barem pokušala pomoći svijetu u kojem živimo.

 

Pokušajmo i mi učiniti svijet boljim mjestom – sudjelujmo u humanitarnim projektima poput Portala dobrote i pružimo svojoj djeci pravi primjer!


ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.