MOŽDANI UDAR NAKON PORODA

Moždani udar?!? Zamislite moj izraz lica nakon 6 sati pretraga na Rebru kada su mi priopćili da sam doživjela moždani udar! I to nakon 4 dana agonije sa hitnom službom koja me nije ozbiljno shvaćala!? Bila sam blago rečeno u takvom šoku da sam jedva nazvala tatu koji je strpljivo čekao cijelo vrijeme u čekaoni! U takvom šoku da sam u jednom danu ostala bez mlijeka za svoju djevojčicu koju sam rodila 16 dana ranije.

No dosta drame…jer kada pogledam iz ove perspektive, nije to bilo tako strašno i imala sam puno sreće u nesreći. Ali ono što sam naučila iz cijele te situacije je da UVIJEK morate slušati svoje tijelo! I jedini razlog zašto ovo pišem je da možda nekom pomognem ako se ikada nađe u takvoj situaciji.
Moram samo naglasiti da nisam stručnjak i da ću poprilično laički prenijeti svoje iskustvo. Krenimo kronološki jer je u mom slučaju moždani udar povezan s trudnoćom i porodom.
Moja trudnoća je od početka bila vrlo uredna i pravi školski primjer. Nisam imala nikakvih problema (osim klasičnog umora i lagane vrtoglavice) sve do početka 34-og tjedna kad sam pala u nesvijest. Nakon par dana sam napravila krvne pretrage i bilo je sve u granicama normale za taj stadij trudnoće. Ulaskom u 35-i tjedan počela sam osjećati lagane bolove no nakon pregleda otišla sam kući uz terapiju i preporuku da mirujem. Vrlo je važno napomenti da mi tijekom cijele trudnoće nikada nitko nije rekao kako mi je posteljica starija od ploda. Ulaskom u 36-i tjedan sam preko noći počela osjećati dosta tupu bol koja nije bila slična prijašnjim kontrakcijama već me bolio cijeli trbuh.
Nakon 2 sata provedenih u vodenoj kupki odlučila sam ipak otići na pregled. Tada mi je prvi puta rečeno da posteljica izgleda starije 2 tjedna nego plod te da zbog bolova ipak ostajem u rodilištu. Uspjeli smo smiriti kontrakcije te sam trebala u subotu ići kući. Taman u to vrijeme je trajala ona glupa britanska emisija o porodima i NARAVNO da meni vrag nije dao mira pa sam u petak navečer odlučila samo malo baciti pogled. Ma samo 5 minuta. I tako sam naravno odgledala cijelu emisiju te tu noć sanjala da rađam. I bome sam to jutro i rodila!! Ali na hitan carski rez zbog abrupcije posteljice i unutarnjeg krvarenja.
Pitam se samo…što bi bilo da nisam ležala u rodilištu? Jer uopće nisam krvarila ali sam bila ekstremno umorna. Do te mjere da nisam mogla držati oči otvorene i mislila sam da sanjam. Porod je bio apsolutno predivan i moja mala djevojčica je u zadnji čas spašena te sam neizmjerno zahvalna što sam bila u rodilištu jer tko zna što bi bilo da sam bila doma. Uz sve to sam imala bad luck jer sam došla u rodilište s nekim oblikom crijevnog virusa koji se aktivirao dva dana nakon poroda. Možete misliti tu bol kada 6 puta u jednoj noći povraćaš s friškim carskim rezom!? No veća bol je bila ta što sam bila odvojena od svoje djevojčice puna 4 dana.
Po izlasku iz rodilišta osjećala sam se ODLIČNO. Bila sam pokretna, preuzala sam sve na sebe i uživala u svakom trenutku. Taman sam krenula s dojenjem i izdajanjem i sve je krenulo toliko lijepo…do jednog popodneva kada sam se probudila sa oduzetom lijevom stranom lica i osipom po tijelu. Odmah sam otišla na hitnu gdje su se fokusirali samo i isključivo na urtikariju, ali ne i na oduzetost lica. Dobila sam blaži tip terapije jer sam dojila i poslali su me kući uz upitnike iznad glave da je možda reakcija na čaj od koprive koji sam pila to jutro. Osjet u licu mi se vratio, ali se urtikarija nije povukla u potpunosti.
Sutradan sam se probudila sa užasno natečenim usnicama (na kojima bi i Severina bila zavidna) te pojačanom urtikarijom po tijelu. Pročitala sam nalaze od jučer i shvatila da nigdje nisu spomenuli promjene na licu. Otišla sam opet na istu hitnu te su me tamo poslali na bolnički odjel. Dobila sam terapiju i usnice su splasnule ali tu večer se urtikarija pojavila i na leđima. Odlučila sam otići na drugu hitnu gdje sam dobila terapiju no niti oni nisu obraćali pažnju da mi se stalno nešto događa s glavom. Urtikarija se smirila i jutro nakon sam se osjećala slabije kao da ću se razboliti. Cijeli dan sam se vukla po krevetu i predvečer sam se odvukla u dnevnu sobu, legla na kutnu garnituru i u tom trenu mi je jako počelo trnuti područje oko desnog oka. Vrlo brzo se bol počela širiti na uho te na desnu stranu glave i vrata. Bol je bila toliko tupa i nelagodna da sam 10 minuta ruku držala na glavi te se nisam niti pomaknula. Ali da napomenem, bol nije bila jaka. Bila je tupa bol u kombinaciji s trnjenjem desnog dijela glave gdje je došlo do začepljenja vertebralne arterije koja vodi prema malom mozgu. Nakon 15 min sam se pokušala dignuti uz pomoć supruga no odmah sam osjetila da me vuče na desnu stranu.
Dakle sasvim sam normalno pričala, normalno sam gledala, nije mi smetala svjetlost niti buka ali ravnoteža mi je bila narušena. Imala sam sasvim normalne pokrete tijela no vuklo me jako na desnu stranu pa smo nazvali hitnu da pitamo što i kako dalje. Nakon 15 min dolazi doma doktor koji me primio prvi puta kada sam otišla na hitnu. Imala sam dojam kao da me ne doživljava ozbiljno što je i sam potvrdio s rečenicom – vi ste slučaj za Dr. Housa. Cijelo vrijeme je govorio da sam premlada za neurološke probleme te da on misli da je to samo upala srednjeg uha. Ok, doktor zna najbolje…zar ne? Pa i ne baš! Došlo mi je par puta da ga nazovem i upozorim da ne shvaća toliko olako nas babinjače kojima divljaju hormoni pa “traže pažnju”. Jednostavno sam znala da nešto nije u redu.

View this post on Instagram

Ležim u krevetu sa urtikarijom, upalom srednjeg uha i temperaturom…prisjecam se zadnjeg dana rodilista dok sam opet odvojena od svoje srecice ❤❤ Mazimo se iz daljine…gledamo se i pricamo. Kad se sjetim…porod mi je bio najmanja bol od svega…10 dana konstantne infuzije i droge je ocito ostavilo posljedica na mom tijelu. Iako sam se osjecala dobro i preuzela svu brigu oko bebe iako sam imala pomoc roditelja, ocito mi je tijelo vratilo ono sto se nisam cuvala…i nista mi to nebi bilo strasno da mi se sve nesto ne manifestira preko glave…od oduzimanja lijeve strane lica…do naticanja usana…pa sada do uzasnih bolova na desnoj strani glave i vrata. Mislim da bi i dr. House digao ruke od mene 🤦🤦 Dosta mi je vise terapija, braunila, bolnica i hitni…ja bi se samo mazila sa svojom djevojcicom i mirisala njenu mekanu slatku glavicu ❤❤ #tb #newborn #baby #babygirl #mylittlegirl #endlesslove #15daysold

A post shared by Maja Đurđević Janković (@mrvica_mrvulja) on

Cijelu nedjelju sam ležala jer sam padala ko kruška kada sam se pokušala dignuti. I sada se vraćamo na početak priče. Tog ponedjeljka su mi vratili vjeru u zdravstvo…kada su mi pokazali da nisu svi doktori toliko aljkavi i da su unatoč krvavom poslu i dalje toliko savjesni i srdačni. Nikada neću zaboraviti prvi dan na intenzivnom odjelu neurologije nakon postavljene dijagnoze. Prvih par sati sam tupo sjedila i gledala kroz prozor u jednu granu na drvetu  i nisam mogla zaustaviti suze. Bila sam očajna…opet sam bila odvojena od svoje male djevojčice…od njene mirisne glavice. Tih par dana su mi mogli biti najgori dani u životu. Možda sam ih u tom trenu tako doživljavala ali nisu! Jer su mi promijenili pogled na svijet i zaista sam zahvalna što sam prošla kako bi se ono reklo “lešo”. A zamalo nisam…zamislite koliko stavki gore navedenih je moglo poći po zlu!?
Nekoliko dana nakon što sam se vratila sa odjela neurologije dobila sam nalaze posteljice. Bila je puna trombova i primarijus me osobno kontaktirao i savjetovao me da odem što prije na pregled kod hematologa…no bilo je prekasno. Ostao je zatečen mojim slučajem koji je rijetkost…ali se dešava.  I znate što me najviše začudilo!?  Što me fizioterapeut par mjeseci nakon kroz razgovor o mom moždanom udaru pitao jesam li imala par dana prije simptome u obliku urtikarije? Fizioterapeut!? A na dvije različite hitne nitko nije obraćao pozornost na to.
Znam da je teško uspostaviti dijagnozu i da vrlo često neki simptomi nisu toliko opasni. No imamo pravo i osluškivati svoje tijelo i inzistirati na stručnoj pomoći. Vrlo me često ljudi pitaju bojim li se? Naravno da se bojim! Ali ne paničarim jer znam na kakvu bol u budućnosti treba reagirati.
Maja Đurđević Janković @mrvica_mrvulja

One thought on “MOŽDANI UDAR NAKON PORODA

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.