PLAN ZA SPAS

Napokon sam shvatila da trebam organiziraniju verziju sebe. Sad kad je voda došla do grla. Ali tako to kod mene ide. Mora doći do grla da shvatim. Dvoje djece, dvije ogromne odgovornosti i ja u kaosu. Kaosu zbog nespavanja jer eto izbijaju nam zubi. Kaosu zbog temperatura ukućana koje se samo redaju i ne vidim im kraja. Kaosu zbog gomile sitnica koje ne stižem. Kaosu zbog naizgled jednostavnih stvari koje moram napraviti, ali silom prilika prekinuta sam u njima petstotina puta u danu jer je moja beba počela puzati i penjati se posvuda, a ako to ne radi onda urliče da ju dignem. Tako da mi je obično vješanje rublja cjelodnevna aktivnost. A odrađivanje toga i sličnih poslova jednom rukom posebna vještina vrijedna live prijenosa.

Sve obaveze me zovu, a ja sjedim pored nje i čekam bolje dane. Jer ne želim špangicu u ustima (to je bilo jutros), izbijeno oko na rub stola ili razbijeno čelo, iako se to desi i kad sam tik pored nje. Jer ona je trenutno u ‘ne stajem, glavom kroz zid, želim i mogu sve’ fazi, a ja se jako veselim tom dnevnom spavanju i planiram da ću čuda tada stići, a zapravo stignem samo na wc. Malo karikiram, ali danas je bilo doslovno tako. Zvuči bezazleno? A to još u kombinaciji sa petogodišnjakinjom koja također traži moje vrijeme je sve samo ne bezazleno. Frustrirajuće je. Mama je službeno došla do točke kada je shvatila da se MORA bolje organizirati. Inače je uzaludno sve, jer ovako nestaje entuzijazma. Samo se šaltam nepromišljeno iz jednog u drugo, iz dana u dan sve dublje i dublje padam u ruke umoru.

Prvi korak je osvještavanje. Ok, to sam odradila. Super je da sam sa ovom razinom svoje umorne svijesti uspjela doći do te spoznaje da moram nešto promijeniti. Eto već i samim time sam zadovoljna.

Drugi korak je plan. Bilježnica, notes, planer, papir, ploča, štogod, ali plan u pisanom obliku. U njega sam navela sve. Neke stvari zvuče glupo na papiru, ali ništa nije glupo u usporedbi s kaosom u kojem sam se našla. Dakle, plan prehrane po danima i po obroku za bebu, plan prehrane po danima za nas ostale , plan pranja robe, peglanja, plan čišćenja, mijenjanja posteljine, plan nabavke namirnica, plan svakojakih drugih sitnica kojih je napretek pa tako imamo cijepljenje, plaćanje režija, zubara, balet, rođendane, raznorazne aktivnosti i goste i svašta nešto što svakoga tjedna varira. Tada kad je sve bilo na papiru već mi je bilo lakše. Jer u pisanom obliku tj. teoriji uopće ne zvuči tako strašno. Provođenje toga u praksu je već umijeće.

Tjedan prvi: ponedjeljak. Uzimam bilježnicu i čitam taj moj plan za dan. Ne gledam druge dane. Ne želim se stresirati unaprijed. Idem dan po dan. Dan rascijepam na sate pa krenem u boj.

Zadovoljstvo raste svakim danom sve više. Jer imam kontrolu nad stvarima. Jer jedemo kvalitetnije, jer se igramo kvalitetnije, jer živimo kvalitetnije (samo još nažalost ne spavamo kvalitetnije). Naravno ima alarmantnih situacija kada iskrsne nešto neplanirano i poremeti sve, ali u globalu stvari puno bolje funkcioniraju nego bez plana i programa. Osim svega navedenog, svaki tjedan u plan stavim jednu aktivnost nevezano sa obavezama nego nešto sto će mene ili nas kao obitelj istinski razveseliti.

Sad kad je tjedan odrađen, moram priznati da mislim kako sam to trebala puno prije učiniti. Nisam trebala čekati da kap prelije čašu. Još sam teški početnik, ali trudim se. Neki će reći: ‘Pa nisam robot šta će mi to. Jednostavno se snađeš i prilagodiš situaciji’. Stvar izbora. Meni to treba. S dvoje djece treba biti itekako organiziran, treba zbog sebe jer onda smo zadovoljniji, više toga stižemo, pa ako se sve posloži uhvatit ćemo vremena i za sebe. Jer sretna mama = sretna djeca, a i obrnuto.

Photo: Unsplash


DAŠA

Ime mi je Daša i živim u malom gradiću u Istri. Po struci magistar ekonomije i zajedno s mužem vodim privatnu tvrtku (www.aura.hr). Po prirodi sam dosta smirena i tolerantna, samokritična i ona koja previše analizira. Volim sve imati pod kontrolom što je naravno nemoguće i ponekad previše brinem zbog nebitnih sitnica. Kod ljudi cijenim iskrenost jer sam i sama takva. Kao mama mislim da imam puno strpljenja i razumijevanja, dosta mogu progutati prije nego planem. Zapravo, ako bolje razmislim, ja ne znam planuti, nego kuham u sebi. Uvijek sam dežurno gunđalo u kući (Operi zube!, Povuci vodu!, Jesi oprala ruke?, Stavi papuče!, Ne izlazi bez jakne! …), težim uspostavljanju reda, ali sam otvorena za dogovore i kompromise da sve strane budu zadovoljene.  Sretno udata žena velikog radoholičara, tate kakvog se može samo poželjeti. Nabolje se opuštam uz dobru knjigu, a najveći mir mi pruža obiteljski život na kojem sam zahvalna do neba. Prije svega mama. Svaki dan s moje dvije djevojčice je najveći mogući izazov u kojem uživam. Lucia(5 god) i Leona(5 mj) svakog me dana uče da budem bolja verzija sebe, da uživam u kaosu i da je najbolji trenutak kojeg imamo ‘sada’. Nije uvijek lako, ali ljubav koju dobijem zauzvrat nemjerljiva je. 

One thought on “PLAN ZA SPAS

  1. Bravo! Jako mi je drago da sve ono što naglašavam u svom poslu i u edukacijama objašnjava jedna mama “sa bojnog polja” 😀 Dobar organizacijski sistem ima čisto terapeutsko djelovanje. Puno sreće i samo hrabro!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.