ŠTO DAROVATI DJETETU KOJE IMA SVE?

To je to vrijeme godine. Vrijeme slavlja, okupljanja, adventskih kućica, ukrasa i lampica na svakom koraku, mirisa cimeta, kolača i pečenja. Ali i tona stresa, premalo novaca za beskonačne liste darova, frustracija pravljenjem kolača koji odbijaju se napraviti kako treba, cendrave djece, veselih dočeka Nove godine, neugodnih ispada na obiteljskom ručku člana obitelji koji se OPET napio, itd, itd, lista je beskonačna. Nešto možda i možemo zaobići, ali kupnju poklona svojoj djeci teško. I tada dolazimo po vječnog pitanja – što kupiti djeci?

Moram priznati da ja nisam jedna od onih fantastično organiziranih osoba koje sve znaju kada će i što kupiti i koje žive pod geslom „sve je stvar dobre organizacije“. Dok vam ovo pišem, rođendan moje mame je za jedan dan, sestrin za malo više od dva tjedna, a uz to je još i Božić. Još nikome ništa nisam kupila. Srećom, moj muž nije jedna od tih neorganiziranih osoba nego on obavi kupnju poklona za djecu kad ide na put.

No, na ovaj tekst me potaklo nešto što sam napravila prije dva tjedna. Podigli smo u knjižnici za djecu slikovnicu Krispin, Praščić koji je imao sve. Fantastična slikovnica u kojoj će se mnogi naši mali praščići prepoznati. Riječ je o malom praščiću koji je za svaki Božić, Uskrs i rođendan dobivao jako puno poklona. Sve bi mu te igračke jako brzo dosadile i jako brzo bi ih razbio. Stoga ga je Djed Mraz odlučio ove godine naučiti jednu malo drugačiju lekciju. Moja kćer se ispočetka jako šokirala kad je čitala knjigu, pa zainteresirala, pa oduševila. S obzirom da je ona jako voli, odlučile smo je podijeliti i s njezinim prijateljima u vrtiću.

Naime, na početku nove vrtićke godine, na roditeljskom sastanku, tete su nama roditeljima predložile da dođemo jedan dan u vrtić i da jedno prijepodne provedemo zajedno sa svojim djetetom u grupi zajedno s tetama i njegovim prijateljima. Kako sam ja bila na porodiljnom, a i inače sam radila s djecom kao psihologinja, odmah sam tetama predložila da dođem i one su to prihvatile. Vrijeme je prolazilo, ja sam uvijek imala nešto drugo na umu dok jedan dan nisam bila potpuno odlučna da to napravim. Jednostavno, porodiljni je prošao, morala sam se vratiti na posao i nije bilo više izvlačenja. Pripremila sam jednu radionicu o emocijama i slikovnicu o Krispinu koju ćemo čitati i o kojoj ćemo razgovarati.

Bilo je fantastično. Djeca su super reagirala na slikovnicu, na Krispina, na razgovor o emocijama, na sve što sam im priredila. No, nešto drugo je bilo puno bolje. Konačno sam upoznala tu djecu, a ne samo ih pozdravila u prolazu. Čula sam što mi imaju za ispričati, uživala sam dok su mi sjedili u krilu i naganjali smo se po parkiću. Bila sam tamo, prisutna i to je i njima i meni bio najbolji dio posjete vrtiću. Moja kćer je bila silno važna i ponosna jer je njezina mama tamo. Kad je došlo vrijeme ručka, otišle smo ranije doma i uživale u ostatku dana. Ona nije mogla skriti sreću jer ne samo da je mama bila u vrtiću, nego što sam je odvela i doma ranije.

Možda je baš to poklon koji možete pokloniti svome djetetu za Božić, ali i sebi. Vrijeme provedeno sa svojim djetetom je zapravo najdragocjeniji poklon. Da se jedan dan stavite u njegove cipele i vidite kako je njemu u vrtiću. Ne morate ništa pripremiti, ne morate biti ni psiholog ni teta u vrtiću da bi vas djeca lijepo prihvatila. Njima je dovoljna vaša dobra volja, želja da se s njima poigrate, da ih čujete i vidite. Unatoč tome što je dvanaesti mjesec uvijek kaotičan na poslu, uzmite vrijeme za sebe i svoje dijete. Uzmite jedan slobodan dan i napravite to. Smisao blagdana ćete puno prije osjetiti s djecom, nego s nervoznim kolegama ili gužvajući se u nekom shopping centru u potrazi za poklonom.

PS: Pošto svi znamo da nećemo odoljeti kupnji i poklona koji će dočekati djecu na božićno jutro, toplo preporučujem Krispina. 😉


MAJA @mrsvracevic

Mama jednoj kćerkici zvječici i jednom maminom sinu, supruga tvrdoglavom Ovnu, sestra, kćer, prijateljica, susjeda, a u slobodno vrijeme i psihologinja. Nakon završetka fakulteta, završila sam i dva stupnja kognitivno-bihevioralne psihoterapije. U svom desetogodišnjem radnom iskustvu, radila sam s puno mama i djece, a otkako sam i sama postala majka, taj interes se produbio i dobio novu dimenziju. Majčinstvo sam učila u hodu i puno puta se zatekla pitajući se što bi sad bilo najbolje za moje dijete, ali i mene kao majku. Mamologija – psihologija s majčinskim licem je plod tih promišljanja, znanja i iskustva koje sam stekla i kao psihologinja i kao majka. Ovisnica o kofeinu s kojeg sam se neuspješno pokušala skinuti, velika spavalica koja se sa sinom diže u zoru, ljubiteljica lijepih haljina i romantičnih komedija iz tridesetih i četvrdeset godina prošlog stoljeća. Zaljubljena u svoju djecu, muža i život, naravno.

Blog: Mamologija – psihologija s majčinskim licem

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.