TKO O ČEMU, SVI O INFLUENSINGU

Utjecajnik. To je hrvatski izraz za influensera. Pa nazovimo to pravim imenom. Ovo je pojam koji izaziva burne reakcije. Rekla bih – zbog manjka informacija i znanja o istome. Od kada sam imala priliku sudjelovati u javnim panelima, blogerskim konferencijama i intervjuima, uvijek se provlačilo isto pitanje – što znači biti mama blogerica i influenserica u Hrvatskoj?. To je posao koji podrazumijeva da ste iskreni, da ste dosljedni, da ste umjereni u reklamiranju, da ste pošteni, da ste kreativni, da znate pisati, da imate vremena za offline život kao i za online život, da ste dostupni pratiteljima. To znači da jednostavno morate biti svjesni svoje uloge da vam netko vjeruje, jer, preporučujete proizvode za one najvažnije – za našu djecu. Međutim to znači i da vas svi pitaju koliko zarađujete, a vi ste dužni odgovoriti, da ste svojevoljno odlučili pustiti nepoznate ljude u svoju intimu, da ste izloženi. Dakle, kao u svakom, tako i u ovom poslu ima pozitivnih i negativnih stavki. Uvijek ponavljam – za uspjeh u blogosferi, potrebna je autentičnost i dosljednost.

Iduće pitanje koje je atraktivno za postaviti je – koliko se zarađuje. Ako se sve vrti oko zarade, moja osobna procjena je da nećete opstati dugo. Zato jer u trenutku kada novac postane jedini motiv, gubi se kreativnost, dosljednost, autentičnost. A ako izgubite dosljednost, to je početak kraja. Osim toga, bloganje podrazumijeva i da imate oko za atraktivan kadar, da imate smisla za pisati i u konačnici, da sve to zajedno znate pretočiti u jednu koherentnu priču…

Osim svih tih “darova” koji su vam postrebni, kreativnost za osmišljavanje samog sadržaja, dodatno otežava reakcija okoline koja o istome nema blage veze. Tako pogledate jednu emisiju na TV-u gdje gostuje par influensera ili kakav društveni projekt u kojem isti sudjeluju i eto ga, navala ružnih komentara, našeg prokleto kritičnog naroda. Zašto se u tim mladim ljudima ne vidi kreativnost kojom odišu? Sposobnost da sami stvore nešto, zarade novce, da se uzdržavaju, da su neovisni? Umjesto da ih se pohvali na ideji i želji da naprave nešto sami, mi ih želimo kamenovati. I to najviše zbog sadržaja koji nude. “Glupira se na youtube-u i tako zarađuje?” ili “vidi je, samo se šminka i to snima i tako zarađuje?” Pa upalite televiziju i pogledajte što vam se nudi? U redu je gledati reality show u kojem se žene ponižavaju kako bi osvojile jednog muškarca, bilo kakav reality show u kojem se prikazuje umjetno stvorena zajednica ljudi, umjetne situacije u umjetno stvorenim okolnostima koje su sve, samo ne stvarne. Možete gledati i slušati visoko obrazovane političare koji se međusobno časte izrazima poput “čobane”, obraćaju se novinarima kao da su zajedno čuvali ovce na ljetovanju kod babe… ili vijesti i emisije o korumpiranim političarima začinjena ustašama i komunistima? Sve je prepuno takve negative, kritike i nimalo volje da se išta pozitivno i kreativno uspije stvoriti. Ali, problem je sadržaj koji nude insluenseri?? Stvarno?!?

Znate, postoje četiri tipa ljudi koji su mi posebno zanimljivi kada se spomene riječ utjecajnika iliti influensera. Prvo su oni koji kritiziraju sve, a o malo čemu imaju pojma. Zatim oni koji misle da znaju sve, pa sukladno tome sole pamet svima. Oni koji kritiziraju i sprdaju se s pojmom utjecajnika, a sami žele postati upravo to. I oni koji zlouporabom svojeg položaja bacaju sjenu na ostale koji se trude opstati poštenim radom.

Vrlo često se susrećem sa stavom “pa ti sve dobivaš besplatno”. Nije to rečeno baš svaki put u negativnom kontekstu, ali to pitanje isto nije primjereno. Da se razumijemo, u ovom poslu, suradnje podrazumijevaju da se proizvodi dobiju i koriste. Pa kako mogu pisati o nečemu ako nisam imala priliku isprobati? Međutim, mislim da se tu često brkaju lonci i poklopci. Prije par dana, proslavila sam rođendan mojeg drugorođenca. Fotografije s proslave, podijelila sam na svom Instagram profilu. Na tim fotografijama, označila sam divnu i kreativnu ženu koja je napravila tortu za mog sina, baš onako kako sam zamislila, jednu supermamu koja je pokrenula svoj posao kojim izrađuje “propse” za tematske rođendane i balone kojima sam dekorirala stan. Reakcija nekih je bila da sam sve to dobila. Nisam. Uredno sam platila i tortu i balone i dekoracije, kao što bi svaki normalan roditelj platio i kupio za svoje dijete, ako je za to financijski sposoban. Svaka, ali svaka privatna proslava, krštenje, druženje s prijatelima, bilo mojim instagramskim ili neinstagramskim, sam sama platila. Nisam se koristila svojim “influens” nadimkom niti sam takvo što predlagala. To je moj osobni stav i ne pada mi na pamet ikako drugačije raditi. S druge strane, zašto to uopće moram naglašavati?? Međutim, poštujem da svatko radi onako kako misli da je to za njega najbolje. S druge strane, moram reći da mi nije potpuno jasno zašto bi i bio problem da  sam sve te proizvode dobila? Nisam ih ukrala, nisam uzela hranu iz tuđih usta, nisam otela igračku drugom djetetu… Ako influenseri i dobiju stvari “besplatno” (iako to nikada nije besplatno, jer uvijek podrazumijeva protuuslugu), svaki od njih uredno odradi svoj marketinški dio. Što je u tome loše? Pa to je svojevrsno davanje u naturi. Najstariji način razmjene dobara.

Kada bi se barem na trenutak koncentrirali na ono pozitivno što iz toga može proizaći, kada bi sami sebi osvjestili da se svatko od nas radi za svoj kruh, možda bi promijenili taj negativan stav. U konačnici, zar nismo svi nekakvi utjecajnici? Utječemo na okolinu u kojoj se krećemo, na svoju djecu, na svoje zaposlenike, na svoje kolege, na svoje prijatelje. Kada bi barem taj utjecaj iskoristili na pozitivan način. Kritika je uvijek dobro došla, daje prostora za napredak, ali često se kritiziranje otme kontroli i poprimi izgled linčevanja svega onog što nam je nerazumljivo. Neki kažu da je to strah od nepoznatog… Uvijek ću zagovarati međusobno podržavanje i pozitivu. I svoj položaj mini inluensera koristit ću da širim toleranciju. Međutim, nekada je zaista, uz one četiri čarobne riječi (op.a molim, izvoli, hvala, oprosti) potrebno i ubaciti onu petu – odjebi. Jer širenje tolerancije ne znači da moramo okrenuti obraz baš svaki put.


SONJA @littlemisstwiggyblog

Supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, pravnica, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.