SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Tanja Uglešić

Znate onaj osjećaj kad vam oči zasuze od ljepote koju promatrate? Događa mi se to gotovo svaki put kad na misi gledam jednu obitelj kako ide na pričest. Pritom ne mislim samo na vanjsku ljepotu, koja zaista krasi sve njene članove, već na zajedništvo, toplinu i emociju koja zrači iz njih. Primijetila sam da nisam jedina kojoj „ispadnu oči“ kad ih ugleda: teško se ne okrenuti za prekrasnom osmeročlanom obitelji! Da, da, roditelji i čak šestero djece! Iako se samo najstarija curica pričešćuje, ostala dječica idu u koloni za pričest ruku pod ruku ili u naručju roditelja. Kažem vam, prizor „stani pa gledaj“!

Otkad sam i sama majka, ta obitelj me još više fascinira. Muž i ja često ostavimo sina na čuvanju kod bake i, kasneći, trčimo u crkvu. Ja cijela razbarušena, muž neopeglan…I onda ugledam njih – svi besprijekorno izgledaju i zrače mirom i ljubavlju. Kako?! Odlučila sam doći do majke i saznati je li riječ ipak samo o dadilji djece koja uopće nisu braća i sestre. 🙂

Srećom, nisam ostala razočarana:

Tanja Uglešić je 38-godišnja majka šestero djece, od kojih četiri curice i dva dječaka: Marija ima 11 godina, Klara 9 i pol, Petra 8, Marko 6 i pol, Nikola 3 i Marta 1 godinu! Po struci kineziologinja, Tanja je zaposlena kao fitness trenerica. Sa djecom i suprugom Dankom, srednjoškolskim profesorom i trenerom brazilskog jiu jitsua, živi u podstanarskom stanu u Splitu. Popričala sam s njom o svakodnevnim izazovima koje nose briga o velikoj obitelji i posao…

Suprug i ja vjenčali smo se kao studenti, radili smo i studirali te polako dovodili stvari na svoje mjesto. U početku smo imali financijsku pomoć roditelja, ali smo se ubrzo osamostalili. Uvijek smo govorili da bismo htjeli imati najmanje 3 djece, a znali smo se našaliti i s brojem 10… Nismo čekali da se „stvari poslože“, smatramo da su posložene onog trenutka kad uđeš u brak. Od početka smo otvoreni prema djeci, a prvo dijete smo dobili nakon dvije godine braka. Danas ih imamo šestero, premda se nikad ne zna hoće li biti i sedmo!

Pitate se kako izgleda tipičan dan u 8-članoj obitelji?

Organizacija je ključ svega. Dani u tjednu su većinom unaprijed organizirani i mora se točno znati raspored pojedinog dana. Ustajemo oko 6.30 i počinjemo se pripremati za dan koji je počeo: troje djece ide u školu, dvoje u vrtić, najmanja ostaje kod kuće s dadiljom, a muž i ja idemo na posao. Ja najčešće radim dvokratno pa nakon jutarnje smjene dovršavam ručak i pokupim djecu iz vrtića. Oko 13.30-14 bude ručak, a ovisno o dječjim školskim i sportskim obvezama, trudimo se organizirati da na ručku uvijek bude što više djece. Ručak nam nije samo obrok, već prilika za zajedničko druženje i razgovor, kad puno raspravljamo, hvalimo i kudimo. Nakon ručka slijede odmor i pisanje domaćih zadaća. Popodnevni sati uvijek budu kombinacija jednog roditelja i djece, ovisno o našim roditeljskim i poslovnim obvezama. Nakon svih dnevnih obveza, koje uključuju i trening za najstarije tri curice, navečer djecu legnemo od 21 do 22 h. Tada sve pripremim za sutrašnji dan, tj. jutro. Većinom navečer dovršavam pospremanje i vraćam sve na svoje mjesto jer nema više malih nogica da stvaraju nered. Suprug i ja porazgovaramo i „prođemo“ sva događanja u danu, pripremimo se za idući dan te se malo opustimo, najčešće do ponoći. Noći nekad budu prospavane, nekad neprospavane, no u novi dan svejedno trebamo krenuti.

Zanimalo me koliko njihove strukturirane rasporede poremete vanredne situacije poput bolesti. Imaju li Tanja i muž uopće vremena biti bolesni? Imaju li, zapravo, vremena za išta što ne uključuje roditeljske obveze? Uspiju li pronaći vrijeme za sebe i vrijeme jedno za drugo?

Nema nikad kaotičnih situacija zbog bolesti, stvari se jednostavno uvijek poslože, malo napravimo reorganizaciju i sve ide po starom.

Svakome je potrebno vrijeme za sebe, tako i meni. Srećom, obožavam svoj posao pa mi je trening ujedno vrsta odmora, gdje vratim svu energiju. Radim funkcionalne „Women next level“ treninge s ciljem učvršćivanja tijela, izgradnje mišića i smanjenja kilaže. Posao fitness trenerice je kombinacija ispušnog ventila i dodatne obveze. U poslu uživam i ne gledam ga kao otežavajući životni faktor. Odmalena treniram i obožavam trenirati, to je moj pokretač u svakom danu. S druge strane, ponekad i posao iscrpi pa me upravo druženje s obitelji odmara.

Ponekad odem s prijateljicama na kavu, a povremeno si priuštim odlazak na masažu i wellness za napuniti baterije. Mislim da bi se svatko s vremena na vrijeme trebao time počastiti jer počneš propadati ako nemaš neko svoje zadovoljstvo.

Što se tiče vremena provedenog nasamo s mužem, radnim danima rijetko tijekom dana uspijevamo uhvatiti vremena jedno za drugo, tako da uglavnom druženje ostavimo za večer i vikend. Vikendi su nam posebni, uvijek smo negdje s djecom i tu se uspijemo posvetiti jedno drugom…dok djeca ne počnu ‘mamakati’. Posebno nas je veselilo kad bismo uspjeli „pobjeći“ na sedam dana skijanja bez djece, koju bi preuzeo baka servis.

Tanja kaže kako su im djeca odgovorna i samostalna. Kako odrastaju, uključuju ih u svakodnevne kućanske obveze, tako da svatko u danu ima svoj mali dio posla koji mora obaviti. Starije curice znaju pomoći pri čuvanju mlađih, a svi međusobno pomažu jedni drugima. Tri najstarije curice treniraju natjecateljski taekwondo:  „Što ih sport više zahvaća, manje je vremena za igru, ali mislim da im ljubav prema sportu to nadoknađuje i ne smatram to negativnim. Odmalena moraš znati što želiš, a i u životu će biti teških situacija. Treba djecu pustiti da sami osjete što im život pruža. Mislim da nije dobro pustiti ih da puno biraju jer onda ni sami neće znati što žele. Ako nemaju autoriteta od strane roditelja, djeca ne znaju gdje su. Što se tiče odgoja, nikad se nisam služila savjetima iz knjiga, priznajem samo smjernice od strane roditelja i starijih generacija. Muž ima bolji autoritet nego ja, koja im često popustim, tako da znamo sličiti na dobrog i lošeg policajca. Ne treba im pružiti sve na dlanu, više će cijeniti ako do nečega sami moraju doći, a to izvrsno uče upravo kroz sport“, smatra Tanja.

Njen stav očituje se i u stavu prema tehnologiji kojoj su njena djeca izložena: samo najstarija kćer povremeno ima mobitel, a smije ga koristiti samo doma, i to u ograničenom periodu, najviše za komunikaciju u vezi treninga. Shodno tome, Tanja i Danko ne „kažnjavaju“ svoju djecu oduzimanjem mobitela ili igrica. Kako Tanja kaže, ona ni ne zna kakve igrice postoje, a ni djeci nije puno stalo do gledanja TV-a, tako da im je najgora kazna prijetnja neodlaskom na trening ili na igru vani.

Neki kažu da je bolje „kvalitetno“ podići jedno-dvoje djece nego imati veliku obitelj u kojoj će uvijek nešto nedostajati, dok Tanja misli da se kvalitetno može podići i jedno i desetero djece: „Bitno je posložiti prioritete. Sigurno će uvijek nešto nedostajati u obitelji s 10 djece, kao što uvijek nešto nedostaje i u obitelji s jednim djetetom, no važno je pozitivno graditi obitelj i truditi se u izgradnji kvalitete i zajedništva.

U današnje doba ljudi teže za mnogim materijalnim dobrima i luksuzima, tako da se i odgajanje djece često gleda kao na „skup sport“, no Tanja ističe da dijete ne košta, već da s djetetom samo dobiješ: „Zaboraviš stranu u kojoj si samo sebi nešto davao i sebi ispunjavao. Vidiš da možeš bez mnogih stvari. Ljudi se zapravo najviše boje gubljenja svog slobodnog vremena. Ipak, individualna je stvar koliko ih netko želi imati, a broj djece nije pokazatelj vrijednosti.

Pitate se kako je roditi šest puta? Ili kakav je osjećaj biti majka šestero djece?

Porodi su mi bili lagani, svi su trajali vrlo kratko i oporavak mi je bio brz, možda zato što vježbam tijekom cijele trudnoće, praktički dok ne počnu trudovi! Već nakon 20-30 dana se vratim laganijem vježbanju. Dojila sam svu djecu, nekoga duže, nekoga kraće, ovisno o količini mlijeka. Što se tiče samog majčinstva, nije mi pretjerano teško, jednostavno se navikneš na svakodnevni ritam i prilagođavaš. Majčinstvo dobiva svoju puninu kad se majka u potpunosti preda i služi obitelji…nekad bude umora i neplaniranih situacija, bude trenutaka kad misliš da možeš puknuti, ali ti se nasmije najmanje dijete i sve je opet dobro. Svi izazovi su maleni naspram velike ljubavi, tj. obitelji. Nemam osjećaj da nešto propuštam, mislim da mi ništa ne nedostaje. Ispunjena sam sa svih strana, ali bilo bi super da imam malo više sati u danu i da više spavam. Kada djeca odrastu, nadam se da ćemo muž i ja otputovati na mjesta koja su nam zasad neispunjene želje…ako budemo imali vremena od obavljanja baka-servisa 😀 Često se smijemo zamišljajući kako će izgledati kad nam jednog dana na ručak dođu sva djeca sa svojom djecom…veselimo se tome!

Zaista mi je bila čast razgovarati s Tanjom, supermamom koja svakodnevno ruši stereotipe i čini promjene u svijesti o obiteljima s puno djece. Ako želite pratiti njen rad i primijeniti koji fitness savjet za umorne mame, bacite oko na njene Instagram i Facebook profile „Fit&Mum“. I za kraj mogu reći samo: svaka čast i sretno!


ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.