SVAKI DAN NEKA BUDE ŠAREN I RADOSTAN

Nedavno sam pripremala Lauri rođendan u stilu Harrya Pottera. Htjela je slaviti doma s prijateljima iz razreda. Jedan od razloga zašto smo i napravili garažu (ako zanemarimo da negdje moramo skloniti aute i mužev silni alat). Srećom prijatelji su išli u Primark tako da sam im naručila stvari na tu temu, jer sam bila početkom godine u Grazu i zaista je nevjerojatan izbor po super cijenama. Uz to, printale smo razne slike, izjave i svakako sam najponosnija na sliku Plačljive Mrtyle koja se pojavljuje na najčudnijim mjestima, kod nas na wc dasci. Ukratko,baš sam se zabavila, a ni djeci nije bilo loše.

Nakon toga Halloween ili Noć vještica što mi je također genijalan dan za zabaviti se i biti kreativan sa svojom djecom. Voljela bih biti u Americi u to doba, sigurno je fantastično. Ukrasi, kostimi, a ono što najviše volim je priprema prigodne hrane: male hrenovke u tijestu koje izgledaju kao mumije, paukove mreže, bundevice i slična čuda. Lorena je opet u suzama otišla u vrtić, samo na kratko ju je zabavila haljinica s kosturom, cure su pripremile doma malu  kostimiranu zabavicu s prijateljicama, a mi se zabavili navečer s prijateljima uz večeru.

Ono što je najbolje je da nam dolazi  Božić, stvarno najdivnije doba u godini za koje se već polako pripremam. Razmišljam o ukrasima, druženjima i naravno, neizostavnim poklonima. Razmišljam kako sve da svoju djecu uključim u pripreme. Vidjela sam nedavno na blaženom internetu super ideju: zamotati 24 knjige svaku posebno i svaki dan u Adventu otvarati jednu i zajedno čitati. S obzirom da mi obožavamo čitati, ideja me je oduševila i svakako ću se potruditi to napraviti, sigurno će im se svidjeti, a i to vrijeme će onda biti samo za nas.

Kad sam već spomenula blaženi Internet i Božić, čitala sam članak o hotelu u kojem je Božić 365 dana u godinu, genijalna ideja. Meni bi to stvarno bio odmor iz snova. Možda u nekom životu odemo moja bolja polovica i ja na to čarobno mjesto. Ako si dovoljno dugo mantram, ostvariti će se, jel tako?

Uglavnom, poanta priče je da i u tim posebnim, a i u običnim danima, treba naći svoje veselje. U trčanju za djecom, novcem, autobusom, treba malo stati i veseliti se. Iako smo mame, ne znači da sad automatski moramo biti strojevi i ozbiljna bića. Treba uživati sa svojom djecom i pokazati im radost u malim stvarima. Naći pet minuta u danu, neka veš ostane neopran, neka suđe pričeka sutra. Neka nam i svaki dan bude kao da je rođendan ili blagdan.

Primjećujem kod svojih kćeri kako su posebno vesele kad tata i mama sudjeluju u pripremama za njihove rođendane, kad zajedno jedemo mumije i kitimo bor. Kad u običnim danima zajedno igramo društvene igre, lakiramo nokte (tata odbija i dalje ), plešemo na Despacito. To su neprocjenjivi trenuci, kad obično pretvaramo u posebno.

Rekla bi moja divna prijateljica: “djeca neće pamtiti pohane šnicle, već uspomene koje stvarate zajedno.” Poslušajmo njen savjet!! Iako nije lako, jer svakodnevnica često vuče u drugom smjeru, trudim se svaki dan imati to u glavi i voditi se time.


ANA @anasank

Mama tri predivne curice, devetogodišnje Laure, šestogodišnje Tene i dvogodišnje Lorene. Voli knjige, putovanja i Starbucks. Nakon šest godina provedenih u Bukureštu, posao ju je vratio doma u Zaprešić, mali gradić kraj Zagreba. Nostalgija za “rumunjskim životom” je stalno prati pa se tako svako malo zajedno sa svojom obitelji  spakira i otputuje. Nedavno je ponovno krenula na fakultet u nadi da će ga  napokon i završiti. Uz stalne školske brige, privikavanje na vrtić, putovanja, sad i studentske muke, borbe sa kilogramima i ostalim životnim važnim i nevažnim sitnicama velika želja joj je vratiti se pisanju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.