MOM NEROĐENOM

Voljela sam te i prije tvog začeća.

Voljela sam te dok sam iščekivala da uopće postaneš. Da Gospodar života udahne svoj dah u tebe.

 

Silno sam te zavoljela kad sam doznala da si tu, s nama. Da postojiš, iako te ne vidimo.

Silno sam te voljela svih tih dvanaest tjedana koje si proveo s nama.

Voljela sam te i svaki dan kad sam imala mučnine. I kad mi je bilo teško ustati iz kreveta. I kad mi nije bilo do ničega.

Voljela sam te i kad je tvoj stariji brat skakao po meni i izvlačio moje zadnje snage. Veselila sam se kako ćeš i ti to isto činiti.

 

Volim te i sad kada više nisi s nama.

Volim te i sad, iako ne znam kako bi izgledao, iako ne znam kakvog bi karaktera bio.

Volim te i sad kad mi je teško, kad suza dođe nenadano, kad je tuga moja sjena koja me ne napušta.

Volim te i sad kad me tvoj brat nasmijava i grli, kad se igram s njim, i kad se šalim.

Volim te i sad, možda još i više, kad znam da si u zagrljaju svog pravog Oca.

 

Voljeti ću te i dalje. Dok god budem živa, sjećanje na tebe neće izblijediti. Možda samo osjećaj tuge i praznine.

 

Znam da ti je sad dobro i lijepo. Moj duh to prihvaća, ali tijelo i srce ne. I u borbi sa samom sobom volim te i radujem se našem susretu. Kad i meni jednog dana prestane kucati srce… kao što je tebi prestalo.

Tvoja Mama

One thought on “MOM NEROĐENOM

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.