OPET NEMAM ŠTO OBUĆI – ISPRED PUNOG ORMARA

Trenutno stojim ispred ormara, sa šalicom kave u ruci i ozbiljno razmišljam da sve elegantno polijem benzinom i zapalim sve što se nalazi unutra i krenem ispočetka. Jer, evo, ja stvarno više ne znam kako uporno mogu imati pun ormar i ništa za obući?! Srećom, benzina nemam. A i ne znam kako bih to opravdala mužu.

U ovom trenutuku nemam ni jednu funkcionalnu pravu jaknu (ni jesensku ni zimsku), ni jedne hlače koje me ne stežu (ovdje se nečemo doticati te bolne teme) ili ne izgledaju kao da su za krečenje, ni jednu košulju koja nije ljetna i ni jednu majicu kratkih rukava koja nije siva/bijela i s nekom crtić slikom na sebi. Ali imam 27 rasparenih pidžama, 19 tajca za vježbanje i 34 odjevne kombinacije za svatove. Moja odjeća se dijeli na onu ‘za krečenje’ i onu ‘za svatove u svim vremenskim prilikama’. Ne znam kako se to dogodilo jer nit’ krečim za pare, nit’ idem u svatove svaki vikend. Ne idem ni van, a kamoli nešto zahtjeva elegantni dress code. Ali eto, imam tri elegantna kaputa, a ni jednu funkcionalnu zimsku jaknu. Jer zašto ne?

Ali dio koji me najviše, zapravo, ostavlja bez teksta, je činjenica da sam ja osoba koja barem jednom godišnje ‘čisti’ ormar i rješava se svega što više ne paše. Nisam jedan od onih hrčkova koji se emotivno vežu sa stvari pa ih čuvaju. Ja sam totalna suprotnost i češće mi se desi da u naletu bacim i ono što ne trebam pa mi poslije bude žao. Ali eto, preživim. I uz takav sistem godinama, ja se i dalje nalazim pred punim ormarom robe koju ne nosim. Ako isključimo ovaj dio za vježbanje, aktivno nosim dva para hlača, dvije majice, jednu hoodicu i dvije pamučne haljine. I to je to. TO JE TO! Odakle onda sve ovo i kako se, gospode bože, riješiti svega toga?!

Iako, sada kad razmišljam, znam točno kako sam došla ovdje. Počelo mi je biti ‘žao’ bacati. Postalo mi je sigurnije ‘ostaviti za svaki slučaj da ne moram tražiti novo po trgovinama’. Počela sam nositi stvari koje su iznošene i više ne stoje kako bi trebale, i posljedično, osjećati se konstantno loše i manje vrijedno kraj drugih. I malo po malo, dovela sam se u situaciju da sjedim na podu, u ormaru i googlam što mogu učiniti po tom pitanju. Kako si pomoći?!

Iako skeptična, dozvolila sam si da barem pokušam pročitati nešto o tzv. ‘capsule’ garderobi. Ček, zar nije to ono za dosadne ljude koji nose samo crno i bijelo i imaju 6 vješalica u stanu punih Diorovih i Chanelovih ‘kako obični smrtnici žive bez toga?!’ komada? Jer bojim se da u tu kategoriju ne spadam.

Ali zaintrigiralo me.

Ispostavilo se da je to upravo ono što mi treba! Capsule wardrobe ima zapravo vrlo praktičnu (i, čini mi se, izvodivu) filozofiju. Počiva na pet pravila: (1.) svesti ormar na 37 komada – u tih 37 komada spadaju odjevni predmeti i cipele, ali ne ulazi rublje, pidžame, roba za vježbanjem kupaći i modni dodatci. 37 je okvirni broj jer se autorici pokazao kao najbolji, ali se preporuča da se držimo oko 40. (2.) Izabranu robu trebamo nositi cijelu sezonu i (3.) ništa ne kupiti u tom periodu (!!!), što nas dovodi do (4.) smislenog šopinga 2 tjedna prije nove sezone. Zadnje pravilo (5.) samo nalaže da se tada slaže nova sezona odjeće u približno istom broju. 

I mogu vam reći, mene je ovaj prijedlog oduševio. Sama pomisao da bih se riješila većine smeća iz ormara, ispunja me totalnom euforijom. A da budem iskrena, mislim da bez treptaja mogu živjeti na 37 stvari kroz tri godišnja doba jer nije da inače nosim više. 

Vakuumske vreće su spremne i danas krećem u boj. Podijeliti sve što imam u tri skupine – ono što ostaje u 37 komada, ono što spremam u podrum dok provjerim mogu li se držati ovog načina života, i ono što je apsolutno smeće. Jer mislim da je napokon vrijeme da možda u sezoni kupim jedan dobar par cipela ili kvalitetnu jaknu umjesto da kupujem ono što je jeftino i moderno, a onda mi grozno stoji i zauzima mjesto u ormaru. Uskoro punim 32 – možda da odrastem barem u jednom segmentu?!

Na instagramu ću javljati rezultate za one koje zanima, a oni koji žele znati više, ja sam sve potrebno o ovoj vrsti ‘čišćenja’ glave i ormara naučila na un-fancy.com blogu. Sad idem mirne duše natrpati te vreće i sve zaključati u podrum. Iako sam uvjerena da će muž biti zadovoljan razvojem situacije u kojem nisam zapalila ormar i pola stana, nisam sigurna da će to zadovoljstvo dugo trajati. Možda samo do trenutka otvaranja podrumskih vrata. 


MAJA @maja_marich

Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.