POPULARAN #MOMSHAMING I GDJE NAM JE PAMET?

Prije par dana, šalje meni moja draga prijateljica link na jedan članak o odgoju, majčinstvu i svim ostalim uobičajenim temama jedne mame. Pritom šalje – “što misliš o ovom tekstu?” Krenula sam čitati. Sve mi je bilo jasno od prve rečenice. Još jedan u nizu popularnih #momshaming tekstova. Ovog puta u izvedbi jedne mame. Nedavno se slična rasprava povela na našim društvenim mrežama na račun ljetovanja s djecom. Znate, nikada mi neće biti jasno zašto se ne može prihvatiti da smo različiti? Mi smo jedinke, svaka od nas je sa svojim genetskim kodom specifična. Tako i naša djeca. Različito reagiramo, različitih smo obiteljskih situacija, različiti smo karakteri. Čini nas sličnima samo činjenica da smo majke i rekla bih da prolazimo kroz isto, zar ne? Muče nas ista pitanja i imamo isti cilj – odgojiti našu djecu i od njih napraviti kvalitetne ljude. Ili možda ne? Vrti li se sve oko nas, mama ili oko naše djece?

Prema tim tekstovima rekla bih da se natječemo i pritom smo podijeljene u dvije skupine. Jedna je ona u koju spadamo mi koje pišemo o našoj nemogućoj djeci,  kako nam je teško otići na more s njima, kako nemamo vremena za ništa i jako smo umorne. Dakle, to bi bila skupina – kukajuće supermame. U drugu skupinu bi spadale one mame čija djeca sve slušaju, uspavljuju se sama, ne viču, igraju se mirno, te mame planinare sa šestero djece u nosiljkama i svima je savršeno. To bi bila skupina savršenih supermama. 

Sve to zaista zvuči tako, zar ne? E pa ja mislim da nije baš tako. Prvo – ne znam kojoj bi normalnoj ženi, mami palo na pamet natjecati se u kukanju. Zar zaista mislite da mame koje pričaju o svojoj ne tako poslušnoj djeci, smatraju da su upravo zato bolje mame od onih čija su djeca poslušna? Zar zaista mislite da se mame danas natječu čije je dijete gore (op.a. lošije)? Zar ne bi upravo to značilo da smo mi kao  mame neposlušne djece, napravile zapravo lošiji posao jer svoju djecu nismo odgojile? Ili mislite da zapravo smatramo da je bolja ona mama čije je dijete neogdojenije? Jer, komentari upravo upućuju na takav zaključak!

Napisat ću vam svoje mišljenje. Moja djeca su predivna. Vesela, nasmijana, njegovana, ljubljena, divlja, više neposlušna nego poslušna. Kod nas doma je glasno. Glasno se priča, glasno se smije, glasno se viče kada se napravi nešto loše. Učimo se. Nismo savršeni. Pobjegne i koja psovka. Moja djeca spavaju s nama. Ne smatram sebe primjerom dobre mame jer su djeca samnom u krevetu, umjesto muža. Isto tako ne smatram sebe lošijom mamom zbog tog istog razloga. Smatram se mamom koja se trudi. Moja djeca glasno plaču. Razmazila sam svog prvog sina. Brinem za njega, rekla bih i pretjerano. Pokušavam ispraviti ono što sam do sada pogriješila. A griješila sam i griješit ću još puno puta.  Moja ljetovanja od kada sam mama su daleko od idealnog. Umorila sam se više nego što sam se odmorila. Neću pisati o tome kako nam je savršeno, ako nam nije savršeno. Bez obzira na to što mi je ljetovanje s djecom naporno i teško, stvorili smo puno divnih uspomena. I ne bih mijenjala niti jednu od njih. Ali apsolutno ne prihvaćam da mi se nameće grižnja savjesti ako kažem da mi je ljeto s djecom teško i da ne uživam kao što sam nekada uživala. Ne prihvaćam da mi se nameće grižnja savjesti jer kažem da je majčinstvo težak posao. Ne prihvaćam da mi se nameće grižnja savjesti jer nekada plačem. Ne prihvaćam da se majčinstvo prikazuje kao rozi balončić, kao što ne prihvaćam da mi se nameće da je uloga majke sasvim prirodna svakoj ženi i da se trebamo upravo zato savršeno pronalaziti u tome. Isto tako mi je divno čitati putopise onih koji putuju s djecom i zamišljati kako ćemo i mi jednog dana tako. Divno mi je vidjeti obitelj u restoranu gdje djeca mirno i sabrano jedu sama, bez ikakvih pomagala i razmaženih prohtjeva, gdje se svi lijepo smiješe i uživaju kao da su iz nekog filma. Uzor su mi jake žene koje odgajaju svoju djecu, vode poslove i imaju zdrav brak. Ja želim takvu situaciju, takvu idilu, takav život. I mislim da takve obitelji postoje.

Ali, vratimo se sada na #momshaming. Zašto to radimo? Je li nam lakše upirati prstom u drugu mamu ako se ne slažemo s njezinim stilom odgoja i života? Je li nam lakše reći – ma ona laže da su joj djeca tako savršena? Je li nam lakše vidjeti drugu mamu koja je sva znojna i crvena jer joj se todler valja po podu u trgovini? Dosta više s upiranjem prstima u druge! Primjer smo svojoj djeci, što ćemo ih naučiti? Kako ćemo ih naučiti da poštuju druge ako ni same ne poštujemo one koji su drugačiji od nas?

Zaključak ovog teksta bi bio ovakav – gledajte svoju djecu. Odgajajte svoju djecu. Učite od drugih. Budite iskrene same prema sebi. Ne kritizirajte jer nikada ne znate kada ćete se naći u takvoj situaciji. Ako imate nešto pametno i pozitivno za podijeliti – dijelite to  jasno i glasno. Ako nemate što lijepo za reći, zadržite ružne komentare i ogovore za kavu s prijateljicama. Niti jedno dijete nije zločesto, kao što nije niti savršeno. Niti postoji savršena mama. Ne želim titulu najbolje mame iz parkića, niti najbolje instamame, niti najbolje mame blogerice. Nisam savršena. Meni je jedini cilj da svojoj djeci budem najbolja mama. A tu titulu jako je teško dobiti, potrebno je puno dosljednosti i truda. Zato pritom nemojte otežavati postizanje tog cilja ružnim i nezrelim #momshamingom.


SONJA @littlemisstwiggyblog

Supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.

 

Što za tebe znači biti majka? Biti nježna i puna strpljenja, biti kaotična i uplakana bez ikakvog razumnog razloga, biti savršena i nesavršena, biti umorna i puna energije istodobno. Biti najsretnija na svijetu u kaosu majčinstva.

Koji savjet bi dala sebi da se možeš vratiti u vrijeme prije nego što si postala mama? Može se preživjeti i sa par sati sna. Teško je, ali predivno. Ne moraš sve sama, iako možeš apsolutno sve sama. Prihvati samo onu pomoć koja će tebe umiriti. Mirna i sretna mama znači i sretno dijete. I sretan muž.

Kako bi jednom riječju opisala svoju obitelj? Otkačena.

2 thoughts on “POPULARAN #MOMSHAMING I GDJE NAM JE PAMET?

  1. Sve smo mi drugacije, svaka zena/majka ima drugacije prioritete a i mogucnosti. Neke idu linijom manjeg otpora pa ugadaju djeci da ne bi morala slusati deranje, da budu poslusna, da pojedu, da su smireni; a neke majke su kako se kaze sve po PS-u, stroge, ne daju djeci vecinu toga, ogranicavaju ih.. ko kaze da je ispravno jedno ili drugo…?! Ispravno je ono sta svaka majka u tom trenutku misli da je za njegovo djete najbolje. Ako majka odluci djetetu davati domace kravlje mljeko sa 6mj umjesto AD iz nekih njenih uvjerenja -tko smo mi da joj sudimo? Ukoliko nam je ista prijateljica, mozemo joj savjetovati dobronamjerno i reci svoje argumentirano misljenje, ali niposto nametati isto i govoriti joj da je ona ovakva ili onakva. Svatko bira svoj put i kroji svoju sudbinu. A tko smo mi da se mjesamo drugim ljudima u njihove zivote.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.