LJUBAV NA PRVI POGLED ILI IPAK NE

Sve smo, barem jednom, negdje pročitale ili čule od nekoga kako se kada rodiš i ugledaš to malo biće odmah zaljubiš.

To je ljubav na prvi pogled. A je li to stvarno tako? 

To je ono što je mene mučilo kada sam bila trudna sa Sebastianom. Što ako ja to ne osjetim? Je li to normalno? Kakva sam ja majka ako to ne osjetim? Prvi puta sam trudna i nemam pojma što očekivati i što je normalno a što nije. Srećom imala sam nekoliko prijateljica koje su mi rekle: “Ma kakva ljubav na prvi pogled? Volim ja svoje dijete, ali tada si toliko izmorena da samo jedva čekaš odspavati.” Shvatila sam da, kao i u svemu, postoje dvije vrste žena- one koje se odmah zaljube u svoju djecu i one koje se malo kasnije zaljube u svoju djecu. Zanimalo me je koja od njih ću ja biti.

Onda je stigao dan D. Trudovi su krenuli, to je bilo to, stiže malo biće. Nakon 8 sati trudova doma i 32 sata u bolnici stiglo je moje klupko sreće. Morali su ga hitno izvaditi jer su mu otkucaji srca pali, nisu mi ga ni dali već su ga odmah nosili na pregled. Donijeli su ga nakon nekog vremena (u rađaoni pojam vremena ne postoji, minute su sati a sati su minute) i stavili na mene. Pogledala sam ga i…nisam se zaljubila. Samo sam bila sretna da je dobro, da je živ (iako je morao idućih 8 dana provesti na neonatologiji). Nakon toliko dugog poroda i nakon što sam provela budna više od 48 sati bila sam samo sretna da je sve gotovo. Kao i one moje prijateljice koje sam spomenula, svladao me umor i samo htjela spavati.

Zaključak je bio da sam ja ona koja se ne zaljubi na prvi pogled.

Šest godina kasnije na svijet dolazi Eli. Sada sam već iskusna i znam kako to sve ide. Zapravo, mislila sam da znam kako to sve ide. Ovaj put nije bilo trudova. Vodenjak mi je puknuo onako filmski – stajala sam u ogromnoj lokvi. Porod je induciran jer nisam imala nikakve trudove. Nakon 13 sati rodilo se moje drugo klupko sreće. Stavili su je odmah na mene, onako malu i slatku…i zaljubila sam se na prvi pogled. Nisam je mogla prestat gledati i maziti i ljubiti. Ovaj put sam bila ona koja se zaljubi na prvi pogled.

Nakon dva poroda moj zaključak je da ta ljubav na prvi pogled ovisi o puno drugih stvari – koliko si stvarno spreman za novo biće u svom životu, kako se osjećaš, ali najbitnije kakav je bio porod.


ANA

Zovem se Ana Babić. Mrzim svoje ime i prezime jer nas ima previse i stalno misle da sam netko drugi. Imam (skoro) 32 godine. Žena, majka, fotograf. Odustala od fakulteta i hobi pretvorila u posao br.2 (prvi je tajnica u IT firmi). Zbog dva posla, muža, dijete (drugo stiže za koji tjedan) život mi je stalno u 5.brzini. Ig profil otvorila zbog posla, ali se nekako tijekom vremena pretvorio u privatni. Uživam upoznavati nove ljude, posebno mame.-.dijeliti s drugima dio mog života kroz fotografije; divne i one manje divne strane majčinstva. Vjerujem da će se mnoge poistovjetiti sa mnom, jer ni ig život nije uvijek savršen, ali zato sam i ja supermama.

Instagram: @ana_in_mamaland

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.