POSTPOROĐAJNA DEPRESIJA JE STVARNOST


Gotovo pa svakodnevno nam se javljaju mame u inbox sa raznim pitanjima i problemima. Tu se vrlo često spominje i problem o kojem se još uvijek previše ne priča, a to je – postporođajna depresija. Iako sam u par svojih tekstova spomenula kako mi prvih mjesec dana nakon poroda nije bio lak period, upravo sam zbog ovakvih poruka odlučila napisati nešto više o svojoj postporođajnoj depresiji.

Za početak važno je napomenuti da su baby blues i postporođajna depresija sasvim dva različita pojma. Baby blues se više smatra kao neka postporođajna tuga. Veliku ulogu ovdje igraju neispavanost, umor te hormonalne promjene. 80-90% žena doživi baby blues u prvih mjesec dana nakon poroda. Plačljive su, zbunjene, emocionalne, zabrinute, naglo mijenjaju raspoloženje.

Postporođajna depresija traje duže od baby bluesa. Kažu da ona može početi čak i za vrijeme trudnoće i trajati do godinu dana. Ima sve znakove prave depresije kao što su anksioznost, nezainteresiranost za bilo što, nedostatak apetita, razdražljivost, tuga…Mame sa postporođajnom depresijom teško se emocionalno povezuje sa bebom.

Svaka žena baby blues ili postporođajnu depresiju doživi na svoj način. Neke je uopće ni ne dožive.

Prije nego što sam bila trudna nisam imala pojma što je postporođajna depresija. Vjerojatno sam negdje i naišla na taj pojam, ali mu nisam pridavala previše pažnje. Mislila sam ok, normalno je da ću biti malo plačljiva, umorna i neispavana. Bila sam spremna suočiti se sa svim poteškoćama koje donosi majčinstvo. Tako sam mislila.

Iako moja depresija nije imala sve navedene karakteristike, bila je jako teška, i za mene i za moju obitelj. Danas kad pomislim na tih prvih mjesec dana sve mi je kao u magli. Osim hormonalnih promjena, umora i neispavanosti veliku ulogu u svemu tome igrao je i veliki problem s dojenjem. Mjesec dana nisam mogla staviti majicu na grudi (sva sreća bilo je ljeto), imala sam ragade koje nisu zarastale, vrištala sam i plakala danju i noću prilikom dojenja. A nisam htjela odustati. Jer sam mislila da samo nemajke odustaju.

Moja depresija imala je sasvim druge karakteristike. Mrzila sam sve oko sebe. Svi su predstavljali opasnost za moju tek rođenu bebu. Ali onako, bila sam doslovno luda. Tresla sam se kad bi netko drugi primio moje dijete. Derala. Svađala. Plakala. Bilo je trenutaka kad se ne bih ni sjećala onog što sam rekla, izgovorila ili napravila. Htjela sam samo biti sama zatvorena u sobi sa svojim djetetom. Plakala sam. Nisam jela. Nisam spavala.

Jesam li imala podršku okoline? Muža da. Sjećam ga se, bio je očajan, a ja nisam znala kako da sebi pomognem, još manje njemu. Okoline malo manje. Tek kad su nas svi pustili na miru stvari su se polako počele vraćati na svoje mjesto. Ljudi oko mene jednostavno nisu znali što je to postporođajna depresija. Mislili su “nenaspavana je” “ne snalazi se dobro u ulozi majke” “luda je” “nije normalna“.

Najveću podršku dobila sam od privatne babice koju sam pozvala da mi pomogne sa dojenjem. Osim što smo riješili i taj problem, upravo mi je ona otkrila da je to kroz što prolazim sasvim normalno. Ponekad te najbolje razumiju oni koji ti nisu najbliži. Prošla je i ona kroz to. I još gore.

Ne znam u kojem sam trenutku i kako izašla iz postporođajne depresije. Možda kad je dojenje napokon postalo lakše, možda kad sam napokon izašla van na kavu, možda kad sam se napokon počela vraćati u normalu. Možda kad sam se napokon malo pobrinula za sebe.

Nemam savjet kako izbjeći baby blues ili postporođajnu depresiju, nemam savjet kako ih se riješiti…sve je to individulno. Ono što je najbitnije je podrška okoline. Bitno je da oni znaju da niste još samo jedna luda žena ili nezahvalna majka koja ne voli svoje dijete. Postporođajna depresija je ozbiljan problem. Postporođajna depresija je stvarnost.

Nemojte se sramiti onoga kroz što prolazite. Nemojte se bojati pričati o tome. Nemojte misliti da ste nemajka.

I ako vidite da je vašoj sestri, prijateljici, poznanici teško ne sudite ih. Pomozite im.


MARTINA

Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.

@ouritaliandays

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *