TATA KUPI MI MOBITEL, TABLET I NOVI KOMP

Naslov možete otpjevati u glas sa mnom. Po dobroj staroj melodiji. Samo je tekst novi. Jer tko još, pobogu, želi medu, zeku i yugovinil?! Djeca uče primjerom. Ne slušaju što kažeš, gledaju što radiš. I zato ćemo svi propasti, kolektivno. Usuđujem se proricati budućnost i ne izgleda dobro ni za koga.

Već moj brat ulazi u onu generaciju koja provodi noći igrajući igrice (nikada to neću shvatiti, ali dobro sad), a moja baka gleda svaku reportažu na tv-u da bi mu poslije objasnila ‘da je ovisan’. Naravno da nisu u pravu ni moj brat, koji insistira na cjelonoćnom igranju sa dvadeset i pet godina na leđima, niti je u pravu moja baka koja misli da mali (čuj mene) mora na odvikavanje. Istina je negdje između. Ili svuda oko nas, kako bi rekli Mulder i Scully.

Jer teško da ćete mojoj baki objasniti da u suvremeno doba, naši prijatelji ZAISTA žive u tim malim spravicama. U laptopima, na smartphone-ima, u tabletima. Mi zaista održavamo duboke i iskrene odnose, čitamo vijesti, najnovije knjige, učimo strane jezike. Sve iz ruke. Sve iz udobnosti kauča. Ali – sada dolazi onaj dobri stari ali. Ali žeite li da vaše dijete sjedi zalijepljeno na kauč 16h dnevno i ‘ostvaruje kontakt sa svijetom’? Ne. Naravno da ne.

U tom grmu leži zec. Muž i ja smo odavno uočili da je tablet kao droga za naše dijete. Kada joj je dostupan, za nju ne postoji ništa iz njene okoline. Ona bira svoj sadržaj, ona gleda svoje videiće, igra igrice i u potpunosti je posvećena tome. I nema veze što je njen Youtube isključivo za djecu, nema veze što joj pročešljavamo sadržaj na tjednoj bazi, nema veze što igra memory i crta i uči slova. Svejedno nije dobro –  i to je vrlo lako vidljivo iz njenog pristupa samom aparatu. Kao drogirana. Ne postoji svijet izvan toga.

Upravo zbog tog osjećaja nelagode koji izaziva u nama, muž i ja odavno imamo pakt da tablet dolazi u ozbir samo u dvije opcije – kada putujemo (jer mi je jasno da dijete treba nešto da joj smetne s uma dosadu na putu od 9h) i kada je baš jako bolesna pa mora mirovati (tada je to moj spas – jer ne mogu gledati crtiće 12h dnevno). Izmedju toga tableta nema. Bilo je. Ali ga više nema. Neka drlja na tv-u crtić cijeli dan! To mi apsolutno ne smeta! Zašto?

Ne znam kako vaša djeca, ali moje najčešće zaboravi da joj radi tv. I tako dok ona ‘gleda crtani’,  malo se igra na podu leđima okrenuta tv-u, malo ode u sobu i igra se barbie kućicom, malo crta, malo sa mnom kuha. Uopće ne sjedi i bleji u ekran (kao kod tableta), a uz to, ja vidim svaku sekundu njenog programa. Nema previđenih spotova, nema neuočene seksualne konotacije, nema dvosmislenosti, nema sumnjive reklame. Učimo njemački obje s drljanjem u pozadini i to je to. Nije idealno, ali ja si priznajem da idealno ne postoji. Mi smo jednostavno familija koja ne tolerira tišinu – ako ne drlja tv, drlja MTV Rock.

I dok s njom ispravljamo vlastite krive Drine (kao što je rješavanje dude, pijenje soka, ovisnost o tabletu i sl.), prema sebi smo još uvijek preblagi. I toga sam svjesna. Nedavno sam zato insistirala na ozbiljnom sastanku – između mene i muža. Jer, vidite, malkice je licemjerno brojati djetetu o životu online, a nas dvoje paralelno ležimo svatko na svom kauču, zalijepljeni za Iphone. Kako praktično, zar ne? A nema mi gore nego kada muž dođe s posla nakon cijelog dana i bleji u ekran dok ona skakuće oko njega. Pogodila bih ga u glavu s nečim, majkemi. A ni po čemu nisam mjerodavna da bacim prvi kamen, svjesna sam toga.

I znam sve – moj muž kreće sa standardnim ‘napad je najbolja obrana’ tako da već unaprijed znam sve o: ‘A koliko si ti na mobitelu? Dugo nisi vidjela šta ima na Instagramu? Pa ne blejim bezveze, njemački učim i sl.’ I znate što? Apsolutno je u pravu. I apsolutno smo oboje u krivu. Lijepo je raditi sve to na kauču iz ruke, ali je isto tako loš primjer i nezdravo je! Pa znate li vi koliko puta dnevno ja refleksno otvorim Instagram?! Kao da mi život o njemu ovisi! Je, praktično je pratiti sve vijesti i bitno je znati što se događa u svijetu, ali nije potrebno refreshati sadržaj svakih pola sata. Isto kao što je kretenski sjediti u kupaonici 45 minuta s mobitelom, isto kao što je debilno sjediti jedno kraj drugoga na kauču nakon napornog dana sa svjetlećim spravicama u ruci.

I koliko god ja cijenila sve online kontakte koje sam ostvarila, ako ne želim pokvariti ove realne, najbliže, moram učiniti nešto po tom pitanju. Pao je dogovor – uvodimo policijski sat za mobitele. Da se zna kada se što može, a kada ne. Da se prestanemo gledati kroz kameru, a počnemo gledati u oči. Da radje šutimo i umiremo od dosade zajedno, nego da smo zajedno, a stotinama milja daleko na istom kauču. To je naprosto nešto što moramo učini za sebe. A onda i za Moranu.

I hoćemo.

Čim se vratim s puta – jer se sada jedino možemo vidjeti kroz kameru pošto smo 1200 km udaljeni. A i treba prijeći još jednom sav taj put s djetetom. I njenim tabletom.


MAJA

Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.

Što za tebe znači biti majka? Znači otovoriti se potpuno nečemu, nekome i prepustiti se. Znači biti u potpunosti odgovoran za drugi život, dok je tvoj prepušten u njihove ruke. Sreća kakva je nemjerljiva u životu prije ove ere.

Koji savjet bi dala sebi da se možeš vratiti u vrijeme prije nego što si postala mama? Sve što si mislila da znaš o sebi, ne znaš. Sve što si mislila da ne možeš, možeš. I nemaj straha, ovo je najbolje odluka koju si donijela u životu.

Kako bi jednom riječju opisala svoju obitelj? Kompaktna.

Blog: #misusovo
Instagram: @maja_marich

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.