Jedan od češćih komentara koje čujem što se tiče moje veze s djetetom je taj da sam ga previše vezala uz sebe. Priznajem, jesam. Od njegovog rođenja (odnosno od začeća) mi smo nerazdvojni, živimo u drugoj državi gdje nemamo ni bake ni dede, niti rođake. Moj muž radi po cijele dane, do kasno navečer. Nisam imala drugog izbora nego vezat ga uz sebe. Ali isto tako moram priznati da kad sam i imala prilike ga malo, da tako kažemo, “odgurnuti” od sebe ja to nisam htjela niti mogla.
Kad se Stefan tek rodio dobrih sam mjesec dana i više bila u postporođajnoj depresiji. Htjela sam biti samo s njim i s nikim više. Svi su mi osim muža bili neprijatelji, mislila sam da će mu svi ostali nauditi, nisam dala ni da ga drže. Svi su u mojim očima za moje dijete bili opasnost. Sad kad to pišem čini mi se smiješno i ludo, ali postporođajna depresija je zaista gadna stvar. Mnoge žene u tom periodu ne osjećaju ništa prema svom djetetu, ja sam u tom periodu vidjela samo njega i nikoga više. On je bio cijeli moj svijet, a i danas je. Ponekad se pitam, pretjerujem li? Dajem li mu više ljubavi nego što je potrebno, više pažnje nego što je potrebno? Je li se moja ljubav pretvorila u opsesiju? I hoću li mu tako samo naškoditi?
Ja sam majka koja je prvi put otišla frizeru kad je beba imala tri mjeseca. Sat vremena se pretvorilo u dva. Sa suzama u očima molila sam ih da požure.
Ja sam majka kojoj nedostaju izlasci, ali već dvije i pol godine nije izašla. Jer se boji da će njeno dijete plakati za njom, a nitko ga ne zna utješiti bolje od nje.
Ja sam majka koja već dvije i pol godine nije otišla sama s mužem na večeru ili u kino.
Ja sam majka kojoj nisu jasne žene koje tek rode i već su sljedeći vikend vani sa društvom, iako im ponekad i zavidim.
Ja sam majka kojoj bi bilo bolje da malo više vremena posveti sebi, ali vrijeme koje ima radije posvećuje svom djetetu.
Ja sam majka čije dijete želi samo spavati u sobi, ali ga ona redovno po noći prebaci kod sebe u krevet.
Ja sam majka koja je prošlo ljeto očajnički trebala noć u komadu i odmor, pa je rezervirala 7 dana ljetovanja na Sardegni samo za muža i sebe i na kraju odustala od svega jer je shvatila da ne bi izdržala 7 dana bez svog djeteta. Vjerojatno bih se vratila s prvim avionom.
Ja sam majka koja je prvi dan posla htjela dati otkaz jer je mislila da joj dijete previše pati.
Ja sam majka koja na 10 minuta pobjegne sama u Zaru, dok je dijete s bakom u kafiću, i u tih 10 minuta čuje njegov plač.
Ja sam majka koja ima grižnju savjesti ako ostane predugo s prijateljicama na kavi.
Ja sam majka čije je dijete toliko vezano uz nju da ju to ponekad izluđuje. No ne zna drukčije.
Ja sam očito jedna luda majka.
Recite mi je li to samo ljubav ili opsesija?
MARTINA
Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.
Dokle god ne pati dijete, Vi ili Vaš suprug, dobro je. Najbolji poznajete svoj ritam i ritam svoje obitelji. Svako dobro.
Lp
Kristina
Ovo kao da ste moje misli pisali. ? Uskoro trebam početi raditi dvije i pol godine nakon poroda i užasavam se toga.
Prvi put da ce ga netko tako čuvati,njemu nepoznat dovoljno i strah me kako ce to proći. Do sad se nismo odvajali vise od dva sata i nije mi zao ni sekunda. Za mene je to čista ljubav, bez obzira što drugi kažu. ?