LITTLE GIRLS CRY, BIG GIRLS SAY FUCK

Rekla sam, neću. Nema ništa neoriginalnije od žene koja na dan žena piše… o ženama! Znate već “Flowers ? For spring? Groundbreaking” situacija.

Uostalom što bi uopće na taj dan trebali slaviti? U školi je to bio dan poznatiji kao “happy hour za učiteljice” kada su se njihovi učenici utrkivali tko će im donijeti ljepši poklon. OK, radili smo nešto za mame, bake, tete i susjede ali nam nitko zapravo nije rekao kakva su to prava i što mi, zapravo, slavimo. Ja sam, u najboljem slučaju, mislila da je to dan kada mama ne mora na posao. Morala je.

Kao djevojka ga nisam razumijela i doživljavala sam 8. mart kao socijalističku baštinu a kao žena sam ga se sramila. Radim, jurim, žurim nemam ja vremena da me neki tamo dan žena podsjeća kako sam sada slobodna i neovisna… i kako nekada to nisam bila. Ali ajmo ipak pogledati kako je sve to počelo:

Wikipedia kaže da je dan žena (originalno dan radnih žena), međunarodni praznik koji se obilježava u oko sto država (uglavnom bivših komunističkih i socijalističkih ali pustimo sad to). To je dan kada se slavi ekonomska, politička i socijalna ravnopravnost žena i njihova postignuća. Ideju za to je dala Clara Zetkin, feministica i revolucionarka još 1910. godine. Znači prema Clari ali i Rosi (Luxemburg), Milllicent Garrett Fawcent, vođi sufražetkinja koje su se početkom 20. vijeka borile za pravo glasanja, priča je završena.

Možemo zatvoriti Wikipediu, Pepeljuge, Snjeguljice i Zlatkose jer smo ekonomski, politički i socijalno ravnopravne s muškarcima i možemo mirno odraditi onaj nama itekako potreban beauty sleep.

Ali je li baš tako? Nećemo ići tako daleko pa reći kako u nekim zemljama žene na izborima i dalje nemaju glasačko pravo, kako je, u nekim siromašnim zemljama normalno da se obitelj prehranjuje tako što je nekom bogatunu obećala nevinost svoje kćerke/sestre/rođakinje, te da je u nekim dalekim dijelovima svijeta tek odnedavno zakonom kažnjivo dići ruku na ženu. Čak se priča da je jedna velika i moćna država poslije više od 300 godina svog postojanja dobila prvu ženu predsjednika…zamalo. Nećemo ići tako daleko jer je ovo jedan fini blog koji se bavi krajnje površnim stvarima. A i kada odem tako daleko postanem STRAŠNO ljuta, a nema ništa gore od razgoropaćene ukroćene goropadi, neka vam kaže Shakespeare, ionako je bio žena.

Istina je da i ne moramo ići tako daleko. Priča se da Crnogorke dolaze u Srbiju zato što nisu zadovoljne spolom djeteta koje nose po principu “samo da je zdravo…i da je muško”. Čula sam da su liječnici (pored skoro desetljeća školovanja) počeli ženama u kasnim tridesetima prepisivati novi lijek: trudnoću. Navodno, drugo stanje otklanja sva ostala neugodna stanja: lupanje srca kada po tko zna koji put trčite za busom ne bi li na vrijeme stigli na posao, povišeni tlak kada vas, u tom istom autobusu, netko počne pipkati, hiperventiliranje kada saznate da vas muž vara, glavobolju kada shvatite da ste za isti posao manje plaćeni od vašeg muškog kolege.

Ali nemojte misliti da ćete se, kada imate dijete, tako lako izvući. Tu su “dobronamjerni” savjeti od kojih većinu niste ni tražili, pritisak da se što prije vratite na posao/ostanete kod kuće, javno iznošenje mišljenja o vašem životu od strane ljudi koje prvi put u životu vidite (ali koji, očigledno, bolje znaju kako organizirati vaš život od vas samih), pedijatri koji smatraju prikladnim komentirati kako ste obukli svoje dijete..ili sebe!

Cijelu priču podržava država koja vam uzima dio plaće kako bi smislila slogane tipa “rađaj, ne odgađaj”, beauty scena “jer vi to zaslužujete” ali samo ako kupite naš proizvod i postanete mladi, lijepi i privlačni, modna “kako nositi” mafija koja, očigledno misli, da smo mi žene toliko glupe te nam treba objasniti kako se nosi određeni komad odjeće and the list goes on.

A vi, pri tome, šutite i zarađujete za život, odgajate dijete, učite, radite, čistite, kuhate, podučavate, doktorirate, pravite, smišljate, improvizirate, gurate, volite, snalazite se. I nemate vremena baviti se prljavim poslovima. Zato što imate pametnijeg posla. I zato što vjerujete kako su, prije spomenute Clare, Rose, Virginije, to obavile za vas.

Kako bi vi, danas, mogle živiti jednim ravnopravnim životom, bez osuđivanja, pravdanja i objašnjavanja. HA, drage moje, baš smo se zaj***le!

Borba je tek počela!

Sretan vam 8. mart.


IRENA

Nepopravljivi estetičar, nesuđena balerina, zaljubljenik u vintage, po profesiji lingvista a po izboru interijerista. Napredovala do pozicije mama dviju djevojčica. Kada sam dobro raspoložena ironična, a kada me naljutite onda sam sarkastična.

Blog: http://kreativice.com/

Ig: @kreativice

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.