EH TA PRESTRAŠNA DUDA

Danas pišem o tom strašnom fenomenu zvanom duda… Moji blizanci imaju 4.5 godine i DA nose dudice! Nose ih kad su umorni i tužni, nose ih dok ne zaspu. Nose ih za odlazak u vrtić, i odmah po dolasku spremaju u ormarić. Mojoj djeci ta dudica pruža mir.Moja dječica imaju savršeno zdrave zubiće. Ali, društvo nameće da nema smisla da nose dudice.  I onda ja, kao dio ovog društva, svakodnevno  trebam voditi s njima razgovor kako su veliki, kako je ružno vidjeti tako velikog dječaka/djevojčicu s dudicom itd.. A u mojoj glavi  i u srcu uopće to ne mislim. Meni ta dudica ne smeta, budući sam majka i „dječaka“ od 19g i „djevojčice“ od 17g.  Već sam prošla slično i jako dobro znam da djeca odrastaju, i njihov mentalni sklop samo jednog dana kaže: “više ti ne treba ta duda” i oni je jednostavno ostave. Spreme je u kutijicu za uspomena i rado je se sjete kad narastu i s ponosom pokazuju svojim prijateljima u školi kakvu su dudicu imali kad su bili mali.

Zato mene zanima, moramo li se ponašati u skladu sa društvenim propisima kada ti to društvo nameće?  Moramo li djetetu otrgnuti nešto što mu stvara mir dok je maleno? Moramo li mi tu svoju dječicu baš natjerati da odrastu jer sa 4g si već „veliki“ i moraš se ponašati u skladu sa svima propisima. A meni zvone u glavi riječi jedne tete odgojiteljice iz vrtića još kad je moj stariji sin bio mali, a ja kao mlada i neiskusna mama pitala sam je što da radim obzirom da moj sin pije mlijeko na bočicu svako jutro, a ima već 4 godine. Tada mi je odgojiteljica rekla: „pustite ga, netko ima medu, netko dudicu, netko dekicu, to je njegov mir. On će već sam odbaciti bočicu  kada osjeti da to više ne treba.„ I tako je i bilo.  Pustila sam ga da odraste sam, da uživa u svemu što mu pruža mir, nisam mu otrgnula ništa jer to društvo nameće. Pustila sam ga da sazre i pronađe mir u nečem drugom. Da, ja sam majka 4 djece i moji blizanci od 4,5 g imaju dudicu.

 


TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.