stvari koje su potpuno nerazumljive ljudima koji nemaju djecu

Da možemo bez problema, čak s dozom ponosa, pričati o pokakanim pelenama, bojama u njima i mirisu iz istih.

Da ne kasnimo namjerno na dogovore, ali u isto vrijeme mijenjamo pelene, šminkamo se, oblačimo dijete/sebe/muža, spremamo stvari, čistimo ostatke zagorene hrane. I gotovo uvijek nešto zaboravimo čak i ako sve uspijemo i izađemo iz kuće na vrijeme.

Da je to što smo legli i zaspali prije deset navečer odlična stvar!

Da gledanje svog djeteta dok spava ima terapeutski učinak.

Da je zaključiti što će naše dijete biti kad odraste vrlo lako. Dovoljno je da nam se naša curica veselo nasmije čim ju uzmemo u ruke iako je sekundu prije nenormalno plakala – bit će glumica. U trbuhu je šutao kao lud- sigurno novi Messi. Stalno kopa po maminoj torbici – bit će modno osviještena. Drži šake stisnute – boksač naravno… (Moja malena neprestano gleda štokove vrata, nema sumnje bit će građevinarka!)

Da imamo jako puno slika svog djeteta na mobitelu i ne možemo pokazati samo jednu. Na ovoj je presladak jer je pospan, na drugoj je skroz drukčiji jer se tek probudio, na ovoj uopće ne liči na sebe, a čekaj tek da vidiš ovaj video… Zato pazite kad nas to tražite.

Da ćemo i usred izlaska, kad smo si napokon priuštili slobodnu večer, naći neku mamu s kojom ćemo pričati o svojoj djeci.

Da je uvijek dobro ostaviti dijete na čuvanju, ali da je najljepša stvar bilo kakvog izlaska vratiti se svojoj bebi i tom predivnom osmijehu.

Da nam je “jedno oko stalno na djetetu”, jer tko zna što to dijete može sve pronaći i staviti u usta u samo dvije sekunde.

Da smo, iako umorni, iako broj neprospavanih noći ne brojimo više u danima nego u mjesecima ili čak godinama, iako se ne sjećamo kad smo se zadnji put opustili uz čašu vina ne misleći na to što moramo obaviti za pola sata, da smo usprkos svemu najsretniji na svijetu jer smo stvorili biće zbog kojeg smo spoznali što znači bezuvjetno voljeti.

I zato se mame koje se možda ni ne poznaju često podržavaju više nego neki stari poznanici, zato počnemo stvarati novi krug prijatelja i rođendanske proslave poprime malo drukčiji karakter. Jedna mama je poručila drugoj prijateljici: Smiješ doći na kavu, neće ti se ništa dogoditi, imam dijete ne virus.

PETRA Po profesiji akademska glumica, uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Biti majka za nju znači stvarati bolji svijet za naše najmlađe i za one koji tek dolaze. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje” je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, igra se u kazalištu u Sisku i Kragujevcu.