Ponekad život ne ispadne onako kako smo to planirali i očekivali, no istina je da nas nekad iznenadi i u najtežim trenucima. Manuela, majka troje djece, za sebe kaže da voli život i voli živjeti te da se bez obzira na probleme puno toga može. Ova hrabra supermama s nama je podijelila svoju životnu priču.
“Ja nikad! Bože moj kako su mogli, a djeca? To su bile moje reakcije kad bih čula da se netko rastavlja i onda se dogodilo meni! Kad vrtim film unazad nije TO imalo baš neki početak jer je TO imalo više početaka i isto tako više krajeva. Više i nisu danas bitni razlozi jer je uvijek netko nekome kriv, uvijek će netko imati svoju sliku o situaciji, ali ja sam sebi to objasnila vrlo jednostavno! Nije mi dobro mirisalo! I znate da nije jer kad nađete nešto što vam miriši svijet će vam izgledati drugačije. Nije bilo lijepo i mislim da nikad nije lako bez obzira na razloge i još puno gore ako imate djecu. Zbog djece, nemoj zbog djece, što će djeca? Ne misliš na djecu! Ne, ne i ne jer oni su bili moje sve i ako sam ja sretna biti će i oni! Puno stvari nisu trebali vidjeti i čuti i možda su odrastali malo brže od vršnjaka, ali ispali su super! Nije im bilo lako jer prošli su sve, od Centra za socijalnu skrb,odvjetnika, slušanja komentara rodbine i prijatelja, vrtić, škola, određeni dani viđanja s tatom, nošenje brdo knjiga i opreme za trening za više dana u školu, objašnjavanja zašto na neki rođendan ne mogu jer su kod tate…
Oni su uspjeli! Treba biti uporan i nije sramota pitati i pustite da emocije naprave svoje jer kad-tad puknete! Nije potrebno skrivati jer ooooo da, ja sam skrivala npr. jer sam se bojala što će tete u vrtiću reći, hoće li moje dijete gledati drugačije! Uvijek će vas netko gledati drugačije, ali tada shvatite tko su vam prijatelji, dobijete neke druge divne dušice koje vam uđu u život i jednostavno kad ste u tom vrtlogu morate se suočiti s nizom problem, a riješenja dolaze, sporo i teško jer je nažalost takav sistem i neke stvari nikad ne legnu na svoje no naučite se živjeti s njima. Ono što je meni možda ostala „mana“ je da se možda malo previše zaštitnički odnosim prema djeci i ne želim da ih se zamara sa nebitnim stvarima jer su puno toga prošli i život je jednostavno tako kratak! Mir je ono što imam ja danas. Mir u sebi i život sa svojom odlukom. Danas imam troje klinace i živimo iz dana u dan. Nemojte zaboraviti na prijatelje jer vam puno znači kad nekome možete ispričati svoju priču i pustiti suzu kad klinci ne vide i nekog tko će reći da će sve biti ok.
Je li moglo drugačije? Uvijek i u svemu može drugačije, zar ne?“
Prekrasan tekst!!Bravo!!!❤