ŠAPTAČ DJECI

Sjećam se onih (sada već davnih i pomalo zaboravljenih) dana kada sam bila trudna s prvim klincem, i kada smo B. i ja razgovarali o roditeljstvu. Kakva ćeš ti biti mama? Kakav ti želiš biti tata? Bitno je biti dosljedan i „ne raditi“ jedan protiv drugoga. Svašta smo mi znali izreći u tom blaženom periodu kada si sav u oblacima i jedino što znaš o djeci i odgoju je „naučeno“ uz pomoć internetske literature ili dobronamjernih savjeta tetke u trećem koljenu. Na kraju balade, ja sam odlučila (ah, kao slatko…ja sam odlučila) kako ću ja biti primarni autoritet dok će tata svoju strogoću aktivirati samo i ako bude krajnje nužno (i to, vrlo vjerojatno, tek u pubertetu).

Znate kako kažu u bajkama: „I tako bijaše.“? E pa kod nas bijaše, da tako NIKAKO ne bijaše. 😉 Budimo realni, nema te knjige, ni prijateljice ni kolegice koja vas može pripremiti za sve čari majčinstva ili bolje, sve čari discipliniranja vaših klinaca. Zašto? Vrlo jednostavno. Jer svako je dijete različito. Kada krene faza tantruma (meni osobno jedna od najtežih), nema te literature koja vas može pripremiti na količinu vlastitog jada i frustracije s kojima se morate (potiho) boriti u nadi da tako pomažete vašem malcu da što nježnije prođe kroz istu. I danas se smijem na spomen jednog članka koji je savjetovao da je u situaciji dječjeg napadaja bijesa, potrebno djetetu staviti ruku na rame i mirno ga upitati: „Kako ti mogu pomoći?“ te ga čvrsto zagrliti. Smijem se očajnoj majci iliti sebi koja sam išla učiniti preporučeno da bi povratno umalo završila na hitnoj s razbijenom usnom. Moje djetešce nije nimalo „pozitivno“ reagiralo na majčin pokušaj normalizacije situacije.

Danas, godinama kasnije od onih nevinih razgovora o autoritetu, jasno je jedno to da ja nisam nikakav. U glavi uvijek ponavljam citat, koji sam prvi dan, pročitala na ulazu u naš vrtić. „Najvrijednije što vašem djetetu možete dati jest ljubav. Nakon toga, disciplinu.“ Međutim, koliko god se ja trudila, moji klinci mene ne doživljavaju kao bilo kakav obik disciplinarnog tijela. ;P Mogu ja biti mirna ili povisiti glas, mogu ga poslati u sobu da se malo „ohladi“. IPAK. da bi uopće došlo do toga, potrebna su ponavljanja iste molbe minimalno pet ili šest puta, pa blago povisivanje tona koje se ubrzo pretvori u urlikanje da ode u sobu. Na kraju, u ustima ostaje gorak okus  moje osobne frustracije zato što sam morala vikati na dijete i ono vječito pitanje, zašto on mene ne doživljava?

Ali onda dođe ON. El padre. The Dad. Izgrle se i izljube. Ja na koljenima, i na rubu živaca, zadnjim atomima snage, govorim da trebaju ići spavati, ali me ne žele poslušati. I što THE TATA napravi? Mirno pošalje jednog u jednu, a drugog u drugu sobu i pazite ovo, oni OSTANU u toj istoj sobi i odu na spavanje. Tu i tamo možda koji pusti glas negodovanja, ali tata mirno ponovi da je vrijeme spavanja i muk. Koliko god da sam gospodinu Suprugu zahvalna za taj trenutak, istovremeno se ne mogu ne pitati u čemu je tajna? Istina, on je sam po sebi osoba koja je dosta dominantna…znate, one osobe koje imaju osobnost  vođe i autoriteta (evidentno je da ja nisam jedna od tih), ali opet…

I dok se on samodopadno smješka (priznajem da ga volim, ali mi tada nikako nije najdraža osoba na svijetu) nad svojim #superautoritetom, a ja smišljam kako dobiti barem pokoju bitku ako već gubim rat, The Kid Whisperer mi (iz vedra neba) obznanjuje da uskoro odlazi na službeni put u trajanju od (ni manje ni više) dvadeset dana!!! Poželite mi sreću, trebat će mi!


IVANA

Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. 😉 Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Autorica je bloga 5foot7andbambieyes.blogspot.hr, a na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka.

One thought on “ŠAPTAČ DJECI

  1. Mislim da djeca inače nekako više prihvaćaju autoritet oca, valjda znaju da je sa njima teže igrati na emocije. Mislim da je na kraju svejedno koji je roditelj stroži, a mislim i da u većinu slučajeva to good cop , bad cop sasvim dobro funckionira.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *